U okviru zakona
Išiba je na konferenciji za novinare naglasio da će Japan svoju ulogu definisati strogo u okviru sopstvenog pravnog okvira i kapaciteta. „Oigraćemo svoju ulogu na odgovarajući način razmatrajući šta možemo i treba da uradimo u okviru našeg zakonskog okvira i mogućnosti“, rekao je premijer, izbegavajući da da konkretne detalje o obimu ili prirodi moguće pomoći.
Ova odluka, prema analitičarima, mora se suočiti sa fundamentalnim ograničenjem – Članom 9 japanskog Ustava, koji zemlji strogo ograničava upotrebu vojne sile isključivo u svrhe samoodbrane. Ovaj pravni okvir istorijski je ograničavao ulogu Japana na inostranstvu na nemilitarne misije, kao što su mirovne operacije i borba protiv piratstva.
Japan i NATO
Pozadina ove potencijalne promene je sastanak u Vašingtonu, na kome je američki predsednik Donald Tramp sa ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim i evropskim liderima razmatrao okvir budućih bezbednosnih garancija za Ukrajinu. Prema rečima generalnog sekretara NATO-a, u ovu inicijativu biće uključeno oko 30 zemalja, uključujući i Japan.
Išiba je, istovremeno, naglasio primarni cilj: „Važno je postići brz prekid vatre i pravedan mir“, ističući potrebu da se spreče dalji gubici nevinog civilnog stanovništva. Ova izjava odražava oprezni ton Tokija, koji balansira između želje da podrži međunarodnu zajednicu i ustavnih ograničenja koja mu postavljaju stroga pravila.
Japan na raskrsnici
Spoljnopolitički posmatrači ističu da bi bilo kakvo učešće Japana u bezbednosnim garancijama, čak i u obliku nevojne pomoći ili tehničke podrške, predstavljalo značajan simbolički gest. To bi signaliziralo jačanje strateškog partnerstva sa NATO-om i QUAD (Japan, Australija, SAD i Indija) zajednicom i predstavljalo još jedan sloj pritiska na Moskvu u kontekstu budućih mirovnih pregovora.
Ipak, konkretni oblik i obim japanske uloge ostaju nejasni. Kao što je premijer Išiba rekao: „U ovom trenutku ne možemo konkretno reći šta ćemo uraditi“. Sledećih nedelja očekuje se intenzivna pravna i politička rasprava u Tokiju kako bi se odredile granice onoga što je moguće – i poželjno – u okviru japanske novonastale tradicije posle 1945. i izbegavanja učešća u sukobima i savremenih bezbednosnih izazova.