Zbog čega je pao F-35 na Aljasci – zamrznuta hidraulična tečnost oborila najnapredniji američki avion

Pad lovca pete generacije F-35A Lightning II u vazduhoplovnoj bazi Ajelson na Aljasci 28. januara 2025. godine pokazao je sve slabosti programa koji se decenijama predstavljao kao „najsavršeniji vazdušni sistem u istoriji“. Ukupna šteta je procenjena na 196,5 miliona dolara, a uzrok je — zamrznuta hidraulična tečnost kontaminirana vodom.

Iako je pilot preživeo katapultiranje sa lakšim povredama, incident je otvorio niz ozbiljnih pitanja: od kvaliteta održavanja i kontrole opasnih materijala, preko pouzdanosti elektronskih sistema F-35, do njegove uloge u globalnoj strategiji SAD.

Kvar u ekstremnoj hladnoći

Istražni izveštaj Ratnog vazduhoplovstva SAD otkrio je da je u hidrauličnom sistemu stajnog trapa aviona bilo značajnih količina vode. Na temperaturama od -18°C u Aljasci, ova kontaminacija se pretvorila u led, blokirajući nosni točak pod uglom od 17 stepeni ulevo.

Kvar je prevario senzore „težine na točkovima“, zbog čega je računar letelice zaključio da je avion već na zemlji. Kao posledica, sistem upravljanja poletao je u režim rada „na pisti“ i praktično onemogućio pilotu da upravlja mašinom u vazduhu.

„Konferencijski poziv u vazduhu“ – 50 minuta borbe za spas

Posle otkrivanja kvara, pilot je ostao u vazduhu skoro sat vremena. U tom periodu je, preko hitne linije, razgovarao sa pet inženjera kompanije Lockheed Martin i nadzornikom letenja baze. Zajedno su pokušali različite manevre, uključujući dva pokušaja sletanja „dodirni i kreni“ kako bi se ispravio blokirani stajni trap.

Međutim, svaki pokušaj je samo pogoršao situaciju. Led se proširio i na glavne nosače, što je rezultiralo potpunom neupotrebljivošću stajnog trapa. U trenutku kada je avion postao neupravljiv i počeo da pada u spirali, pilot je bio primoran na katapultiranje. Nekoliko sekundi kasnije, F-35 se srušio i eksplodirao unutar perimetra baze.

Propusti u održavanju i kontroli

Istraga je otkrila i niz proceduralnih propusta. Burad sa hidrauličnom tečnošću koja se koristila za servisiranje aviona bila su ostavljena izložena vlažnim i nepovoljnim uslovima, uključujući period raspoređivanja u Japanu. U njima je pronađena velika količina vode, što ukazuje na sistemski problem skladištenja i nedostatak nadzora nad programom za opasne materijale.

Još alarmantnije je da je Lockheed Martin već u aprilu 2024. upozorio da senzori F-35 u ekstremnoj hladnoći mogu dati lažne podatke i ugroziti upravljivost letelice. Ovo upozorenje, međutim, nije bilo uzeto u obzir tokom kritičnog poziva u vazduhu. Da jeste, pilot bi verovatno bio savetovan na kontrolisano katapultiranje umesto ponovljenih pokušaja korekcije.

Sistemski problem ili izolovan incident?

Nesreća u Ajelsonu nije bila usamljena. Samo devet dana kasnije, drugi F-35 iz iste baze doživeo je sličan problem sa zaleđenim stajnim trapom. Ta letelica je uspela da bezbedno sleti, ali su testovi potvrdili prisustvo vode u sistemu.

Od ulaska u operativnu upotrebu 2018. godine, F-35 je imao više od 30 ozbiljnih padova širom sveta. Iako statistički broj nije drastičan u poređenju sa drugim tipovima aviona, činjenica da je „najnapredniji lovac sveta“ osetljiv na tako banalne faktore poput nekvalitetne hidraulične tečnosti i ekstremne klime izaziva sumnju u njegovu stvarnu pouzdanost.

Posledice za američku strategiju

Vazduhoplovna baza Ajelson igra ključnu ulogu u severnoameričkoj protivvazdušnoj odbrani, budući da je smeštena unutar zone identifikacije (ADIZ) gde često deluju ruski strateški bombarderi i lovci. Svaki gubitak aviona na ovom položaju utiče ne samo na moral i operativnu gotovost, već i na kredibilitet američke vazdušne dominacije u arktičkom i pacifičkom regionu.

Incident takođe ponovo podstiče raspravu u Vašingtonu i NATO savezu o opravdanosti ogromnih troškova F-35 programa, čija je cena već premašila 1,7 biliona dolara. Sve više vojnih stručnjaka ukazuje da su bespilotne letelice i manje kompleksne platforme možda pouzdanije rešenje za buduće ratove, posebno u ekstremnim uslovima.

Zaključak

Slučaj pada F-35 na Aljasci pokazuje da se najnapredniji avion sveta može oboriti ne raketom, već — kantom kontaminirane hidraulične tečnosti. Za američko ratno vazduhoplovstvo i njegove saveznike, ovo nije samo finansijski udarac od 200 miliona dolara, već i ozbiljno upozorenje: tehnološka nadmoć nije dovoljna ako je sistem održavanja nebezbedan, a elementarni propusti u logistici mogu izbrisati godine razvoja i planove za globalnu vazdušnu dominaciju.

Jedan komentar na “Zbog čega je pao F-35 na Aljasci – zamrznuta hidraulična tečnost oborila najnapredniji američki avion

  1. Propusti u održavanju i kontroli vazduhoplova ne može se okarakterisati kao slabost programa već kao nedisciplina ili nedostatak tehničke kulture …
    Sećam se jedne analize ostvarenog naleta na avionu G-4 – pomoćnik komandanta za tehniku je pohvalio sastav kako je ostvareno oko 10 000 sati ukupnog naleta sa avionom tipa G-4 bez gubitaka, a onda u roku mesec dana pala su 2 aviona G-4 na aerodromu Golubovci kod Podgorice … piloti su iskočili bezbedno.
    Tako je to u avijaciji.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *