Andrej Mlakar
Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu obelodanio je da Ruska Federacija preuzima kontrolu nad rekom Dnjepar, drugom najvećom rekom na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza posle Volge.Kako je Šojgu naveo osim Dnjeparske flotile biće formirana i brigada rečnih čamaca.
Ono što za sad nije poznato u celoj priči je organizaciona struktura i tipove plovila koje će novoformirana flotila na tlu Evrope da koristi. Rusija ima nekoliko plovila u opciji koji bi mogli da budu pridruženi novoformiranoj Dnjeparskoj flotili i brigadi rečnih brodova:
Patrolni čamci Mangusta
Označeni su i kao Projekat 12150 izgrađeni u brodogradilištu Vimpel a korisnici su ruska ratna mornarica i granične službe FSB i Carina. Ruska vojska ih od proleća 2022. godine koriste za patrolne zadatke uz reku Dnjepar i prebacivanje izviđača u dubinu ukrajinske teritorije.
Brzi patrolni čamci nastali su kao projekat 2011. godine u konstruktorskom birou Almaz. Plan je predviđao da se napravi brod projektovan za delovanje u priobalnim područjima, lukama, rekama, jezerima na različitim zadacima, pre svega u patroliranju.
Gradnja je počela u brodogradilištu Vimpel. Ovaj tip čamaca u ruskoj nomeklaturi poznat je i kao Projekt 12150 Mangust za Ratnu mornaricu Ruske Federacije, grančnu službu FSB i Carinsku službu Ruske Federacije.
Prvo plovilo porinuto je juna 2013. godine, a drugo jula iste godine. Naručilac i prvi korisnik je bila Granična služba, koja deluje u sklopu Federalne službe bezbednosti.
Oba čamca ispitana su za upotrebu na moru i rekama i kada su prošli sa uspehom sva ispitivanja na terenu uvršteni su u operativnu upotrebu. Zbog svoje velike brzine, ovi čamci se koriste u misijama traganja i spasavanja, medicinsku evakuaciju, ali i prevoz spasilačkih timova, pružanje medicinske pomoći. Ova plovila mogu biti opremljena lakom ronilačkom opremom.
Trup čamca izrađen je u obliku slova V koji bi u kombinaciji sa jakim brodskim motorima omogućile velike brzine i odličnu upravljivost.
Kako je navedeno u prospektima čamac proizvodi jako malu buku, a u trupu broda raspored prostorija ispod palube omogućava primenom savremenih maetijala u gradnji odlične uslove za boravak i rad posade. Dosta je uređeno na klimatizaciji u kabini i komandnom mostu.
Taktičko tehnički podaci brzog čamca Mangusta
Dimenzije: dužina 19,45 m; širina: 4,4 m, gaz praznog polivila 1,6 m, a punog 2,2 m, deplasman 27,2 t
Pogon: dva dizel motora MTU 10V2000M93 koji pokreću dva propelera ASD -14 Arneson. Opciono nudi se i ruski brodski dizel motor Zvezda M470K. Oba motora imaju jačinu 3.000 KS. Struju na brodu stvara dizel generator jačine 26kV
Maksimalna brzina 50 čovorova (96 km/h)
Brzina krstarenja 36 čvorova (50 km/h)
Maksimalni radijus kretranja je 410 nautičkih milja.
Maksimalni kapacitet goriva 2000 l; vode 290 l što mu obezbeđuje autonomiju do dva dana.
Posada: 3-6 članova
Naoružanje: top KPVT 14,5 mm ili jedan 12,7 mm Uprava montiran na daljinski upravljivu stanicu tipa KORD montiranu na postolju, jedan ili dva automatska bacača granata AGS-17 Plamja kalibra 30 mm, protivronilački bacač granata DP-64 i dva prenosna PVO sistema tipa Igla.
Od ostale opreme ova brza plovila imaju integrisani navigacioni sistem, navigacioni radar, ehosonder, žiro kompas i magentni kompas KM69-M2.
Korisnici:
Baltička flota 13 plovila, Crnomorska flora 26. Inače ova flota ruske mornarice prva dva primerka u operativnu upotrebu dobila je 2016. i 2019. godine. U pacifičkoj floti je 11 plovila, a u Kaspijskoj flotili 11. Podataka o tome koliko ih ima u graničnoj službi FSB i Carini nema.
Brzi patrolni čamac Raptor
Rusija je početkom 2010 godine od Švedske kupila nekoliko brzih patrolnih čamaca CB 90 od kojih je kasnije nastala klasa “Raptor”. Za sad nije poznato da li je Rusija kupila licencu za ove brze patrolne čamce ili su to radili na svoju ruku. Ova plovila po prvi put u javnosti u naoružanju ruske mornarice viđeni su luci Tartus 2015. godine. Prvo plovilo porinuto je bilo 2013. godine.
Brzi patrolni čamci klase Raptor su projektovani i izrađeni u borodogradilištu Pela u Sankt Peterburgu. Ovaj brod dobio je rusku oznaku “Projekat 03160”, dok po NATO klasifikaciji nosi oznaku Raptor.
Ovi brzi čamci namenjeni su za široki spektar zadataka od patroliranja, potrage i spasavanja, do izvođenja manjih desanata na obalu, kao i prebacivanje diverzantskih jednica, i sabotažu.
Ovim brzim patrolnim čamcima može da se preveze do 20 pomorskih diverzanata i pripadnika mornaričke pešadije.
Borbene mogućnosti ovog brzog patrolnog čamca demonstrirane su bile septembra 2013. Do 2015. godine Rusija je nabavila prvu seriju od osam patrolnih čamaca, od kojih su četiri postala operativna 2014. godine, a preostala četiri su isporučena do kraja 2015. Svi su raspoređeni u sastav Crnomorske flote i raspoređeni su na Krimu, a deo je angažovan i u Siriji u luci Latakija.
Ove čamce dobila je i Kaspijska flotila.
Novembra 2020. ruska mornarica naručila je čak 17 dodtanih plovila.
Posade brzog patrolog čamca Raptor prošle su višestepenu obuku u Zajedničkom centru za obuku Ratne mornarice Rusije u Sankt Peterburgu.
Državni prijemni odbor potpisao je akt o prijemu patrolnog čamca u martu 2015, a čamac je ušao u sastav Crnomorske flote Ruske mornarice u avgustu. 2015.
Taktičko tehnički podaci brzog patrolnog čamca projekta 03160
Patrolni čamac Projekta 03160 ima dva člana posade i 22 pripadnika mornaričke pešadije ili pripadnika mornaričkog elementa SPECNAZ
Dimenzije: dužina 17 m, širina 4m, visina 3,5m i gaz od 0,9m.
Pogon: U ove brze patrolne čamce ugrađen je dizel motor jačine 2.000 KS
Maksimalna brzina je 50 čvorova
Radijus kretanja 100 nautičkih milja (160 km) od mesta baziranja
Plovilo ima posebnu kabinu za smeštaj pomorskih diverzanata, ronilaca, spasilačkih timova, koja se prilagođava u zavisnosti od namene. Čamac je opremljen sa modernim navigacionim sistemima, komunikacionim uređajima, radarima i radio uređajima.
Čamci Projekta 03160 imaju na korito od stakloplastike imaju postavljenu dodoatnu oklopnu zaštitu u vidu ploča, koje su postavljene na trup plovila i obezbeđuju nivo 5 i 5A zaštite od metaka.. Prozori na kabini su od neprobojnog stakla debljine 39 mm i nude balističku zaštitu za putnike od automatskog oružja.
U naoružanju ruske ratne mornarice nalazi se više od 12 ovakvih plovila, koja se i dalje izrađuju.
Naoružanje
Čamac je opremljen daljinski upravljanom borbenom stanicom stanicom koja ima ugrađen motraljez KPVT kalibra 14,5 mm. Daljinski upravljiva borbena stanica je žirostablisana u dve ravni i ima elektro-optički osmatrački modul, koji ciljeve na vodi otktriva na daljinama do 3.000 m
Na krmi su postavljena dva nosača za nošenje mitraljeza 6P41 Pečeneg kalibra 7,62 mm dometa 1.500 metara i brzinu vatre između 600 i 800 metaka u minuti.
Čamac je se može koristiti u priobalnim vodama, ušćima reka i moreuzima i danju i noću.. ali i u složenim meteorološkim uslovima.
Desantni čamac klasa “Serna”
Brza desantno- iskrcna plovila klase Serna, rusi označavaju kao Projekat 11770.
Ova plovila su dužine 25,6 m i širine 5,8 m koji dostižu maksimalnu brzinu od 30 čvorova. Maksimalni radijus iznosi 600Nm.
Ova plovila mogu da nose 92 vojnika sa punom borbenom opremom ili 45 tona tereta po mirnom moru, odnosono 29 tona pri jačini mora 3 po boforu.
Ruska ratna mornarica u svom naoružanju ima 11 plovila ovog tipa.
Kapacitet ovih plovila je prevoz dva oklopna vozila ili 100 ljudi pod punom opremom.
Rečne topovnjače klase Šmelj
Okosnicu Dunavske flotile Sovjetske ratne mornarica činile su do polovine 1990-tih godina prošlog veka rečne topovnjače klase Šmelj. Nastale su sredinom 1960-tih godina 20. veka i označene kao Projekat 1204M. NATO kodni naziv za njih bio je “Bum ble bee” ili “Bumbar”. Ova plovila izgrađena su u brodogradilištu u Nikolajev u periodu 1967. do 1974. izrađeno je 80 topovnjača. Na Dunavu Sovjetska dunavska rečna flotila imala je 24 plovila. Posle raspada Sovjetskog Saveza većina plolvila je ostala u sastavu Ukrajinske dunavske flotile, dok je nekoliko čamaca prebačeno na Kaspiojsko jezero gde su ušli u sastav Kaspijske flotile.
Za ovaj brod model je uzeta stara topovnjača BK 1124 koja je bila pogodna za upotrebu u plitkim vodama.
Taktičko tehnički podaci topovnjače klase Šmelj
Dimenzije: dužina 27,72 m, širina 4,32 m, gaz 0,9 m
Deplasman 72 tone
Pogon: Dva dizel motora jačine 1.790kW
Maksimalna brzina je 22 čvora.
Naoružanje: jedan top kalibra 76 mm L48 na pramcu, top i kupola preuzeta sa amfibijskog tenka PT-76, jedan dvocevni top 2M-3 kalibra 25 mm. ugrađen u kupoli na krmi. Opciono na ovoj topovnjači mogu biti ugrađena i dva teška mitraljeza KPVT kalibra 14,5 mm, a neke imaju ugrađen i višecevni lanser raketa BM- 14 sa 17 cevi.
Posada broji 12 članova. U ruskoj ratnoj mornarici postoje 4 ovakva plovila i oni se naizmenično koriste u Kaspijskoj i Azovskoj flotili
Protivdiverzantski čamac P-424 “Kinel”
Protivdiverzantski čamac “Projekat 21980” nastao je u konstrukcionom birou “Vimepel” iz Nižnjeg Novogoroda.
Namena ovog čamca je zaštita akvatroije, baza Ratne mornarice i protivdiverzantskih i terorističkih snaga u vodama blizu baza ili prilazima.
Plovila su izgrađena u Zelenodolskom, Gorkom, Vostočnaja i Ribinskom brodogradilištu. Inače Ribinsko brodogradilište pripada kompaniji Vimpel.
Prvo plovilo porinuto je 2013. godine.
U konstrukcionom smilu protivdiverzantski čamac P-424 “Kinel” je jednotrupni čamac koji je izrađen od čelika i palubom za koju je upotrebljena legura aluminijuma i magnezijuma kao jednistvena neprekidna celina. Ista legura upotrebljena je za nadogradnju.
Ovo plovilo pokreću dva dizel motora ukupne jačine 4.800 konjskih snaga, koji može da razvije brzinu od 23 čvora.
Od ostale opreme plovilo poseduje radio uređaj MR-231 „Pal“. optičko-elektronski osmatrački sistem MTK-201M3, hidroakustični sistem „Kalmar“, kao i protivdiverzantsko spuštena hidroakustička stanica „Anapa“ Hidroakustični uređaj Kalmar je od posebnog značaja i sastoji se od sonara i eho sonar, navigaciona hidroakustička stanica i besposadno podvodno vozilo na daljinsko upravljanje omogućavaju pretragu i detekciju različitih podvodnih objekata (domet do 500 m), uključujući i otkrivanje ronioca sa zatvorenim aparatom za disanje i pregledom dna (na dubine do 200 m) pri brzini čamca do 8 čvorova i stanju mora do 3 bofora. Ovaj uređaj takođe omogućava sonarno i vizuelnouoačavnje otkrivenih objekata korišćenjem besposadnog podvodnog plovila na daljinsko upravljanje, prikaz podataka o podvodnoj situaciji u realnom vremenu, njihovu obradu i čuvanje.
Autonomija posade od 8 ljudi je do 5 dana.
Zasada su izrađena dva plovila u sastavu su Crnomorske flote. Zašto bi baš možda jedno od dva plovila moglo da bude korišteno na Dnjepru ukazuje i to što je već korišten na unutrašnjim plovnim putevima kada se uputio ka Sankt Peterburgu, gde je krajem jula učestvovao na obeležavanju Dana mornarice,
Taktičko tehnički podaci
Deplasman: 142,6 t.
Dimenzije: dužina – 31,04 m, širina – 7,4 m, gaz – 1,86 m.
Puna brzina: 23 čvora.
Domet krstarenja: 200 milja.
Pogon: 2 MTU dizel motora po 1822 KS, 2 dizel generatora po 100 kW
Naoružanje: Oprema: 4×1 raketni sistem PVO 9K38 „Igla“, 1×1 mitraljez 14,5 mm na morskom postolju MTPU-14,5, 1 protivdiverzantski bacač granata DP-65A 55 mm, 1 protivdiverzantski bacač granata DP 45 mm 64
Posada: 8 ljudi.
Artiljerijski raketni čamci Gjurza M
Rusija u svom naoružanju od 2018. posedovala je da ukrajinska artiljerijska čamca klase Gjurza-M, Berdjansk i Nikopolj, koja su zaplenjena 25. novembra 2018. Oni su zarobljeni dok su pokušavali da pređu Kerčki moreuz na putu za ukrajinski lučki grad Mariupolj u Azovskom moru. Brodovi su vraćeni 18. novembra 2019, ali je Ukrajina optužila Rusiju da ih je vratila u lošem stanju
U ruskoj invaziji na Ukrajinu zarobeljena su još tri artiljerijska čamca ovog tipa. Jedan je potponuo i podignut je iz Azovskog mora u maju 2022. i prenaoružan je sa 2 kupole 2M-3, zamenivši sisteme BM-5M. Pomenuta plovila su zarobljena u luci Berdjansk. U pitanju su brodovi P 179-Vishhorod i P 174-Akkerman. Ruske snage su zauzele još dve letelice, P-177 Kremenčuk i P-178 Lubni, tokom opsade Mariupolja.
Grjuza M “Projekat 58155” projektovao je “Istraživačko projektantski biro za brodogradnju Mikolajev. Ovi čamci ulazili su u operativnu upotrebu ukrajinske mornarice od kraja 2015. Svrha ovih brodova bila je upotreba na zatvorenim morima poput Azovskog.
Konstrukciono artiljerijski oklopni čamac projekta 58155 Grjuza M sastoji se tri dela; motornog, skladišno borbenog i upravljačkog odeljenja. Oklopno artiljerijski čamac Grjuza M izrađeno su od čeličnih materijala otpornih na metke.
. Čamci su dužine 23 m, visine 4, 8m, a gaz je 1 m. Puni deplasman oklopnog artiljerijskog čamca je 54 tone. Broj čalnova posade je 5 mornara.
Naoružanje:
Na pramcu i krmi postavljen je borbeni modul BM-5M.01 Katran-M koja je daljinsko upravljana, proizvođača Kuznia na Ribalskomu. Svaka kupola je opremljena sa dva automatska bacača granata kalibra 30 mm.
Naoružanje čamca uključuje i automatski top kalibra 30 mm ZTM-1, mitraljez CT kalibra 7,62 mm i laserski vođeni prenosni protivvazdušni sistemi (MANPADS).
Automatski top ZTM-1 može da se puca na neprijateljske avione koji lete na malim visinama, po lakim oklopnim borbenim vozilima pešadije. Na čamcu su montirane i dve protivoklopne rakete Barrier (ATGM) za borbu protiv nepokretnih i pokretnih lako oklopljenih objekata, helikoptera i savremenih oklopnih borbenih vozila, opremljenih eksplozivnim reaktivnim oklopom (ERA). Mete se gađaju na udaljenosti od 100 do 5.000 metara.
Sistem za upravljanje vatrom nalazi se na komandom mosta. Čamac takođe ima navigacioni radar, antenske jarbole i komunikacione sisteme. Laserski daljinomer je instaliran za otkrivanje i praćenje ciljeva.
Pogon
Pokreću ga dva dizel motora, koji može da plovi maksimalnom brzinom od 25 čovorva. Maksimalni radijus plovljenja 80 km od matične luke plovilo može da ostane na površini četiri dana.
Obalni patrolni čamac Projekat 1400 Grif -Žuk
Klasa Žuk je obalni patrolni brod sovjetskog porekla. Razvijen je ranih 1970-ih kao jeftin i robustan patrolni brod za obalsku i graničnu stražu.
„Klasa Žuk” je naziv za za ono što se u Rusiji zove klasa „Projekat 1400 Grif”. Dok je u proizvodnji više od 20 godina, došlo je do nekih malih promena u dizajnu. Varijante uključuju originalni Projekat 1400 i poboljšani Projekat 1400M.
U periodu od 1969. do 1991. godine izgrađeno je preko 300 čamaca. Od toga je 110 prodato u 23 druge zemlje. Tačni brojevi su nepoznati, ali ih je Sovjetski Savez naveliko izvozio pored upotrebe u domaćim vodama
Žuk je mali brod sa konvencionalnim dizajnom. Kabina na jednom nivou nalazi se u sredini broda, a dva dizel motora su postavljena pozadi. Mali jarbol sadrži radar za navigaciju i površinsku pretragu.
Klasu Žuk pokreću dva dizel motora. Maksimalna brzina je 30 čvorova. Kada se putuje brzinom od 15 čvorova, operativni radijus je 1.100 nm. Iako je mali brod, Žuk je ograničen isključivo na priobalne operacije.
Naoružanje:
Većina brodova kalse Žuka je naoružana sa dve jednočlane kupole koje su opremljene sa dva teška mitraljeza kalibra 12,7 mm NSV. Krmena kupola nije prisutna na nekim plovilima, a umesto nje je ugrađen NSV sa jednim mitraljezom. Kupole ne poseduju nikakav sistem kontrole vatre i ručno se sa njima upravlja.
Ruska obalska straža poseduje 25 plovila (Pr.1400) koji su bili u sastavu dve granične brigade (6. brigade patrolnih čamaca u Očamčiri i 21. brigade patrolnih čamaca u Novorosijsku); 4 broda (Pr.1400ME) bila su deo grupe za obuku u bazi u Očamčiri, 2 broda (Pr.1400A) bila su deo divizije državnih brodova sa sedištem u Sočiju.
Taktičko tehnički podaci:
Dimenzije: dužina 23,8 m, širina 5 m, gaz 1,1 m;
Deplasman 39 tona
Pogon: dva dizel motora M401B (2 x MTU/CAT; 2 x 1,000 2,300 konjskih snaga koji pokreću dva propelera;
Maksimalna brzina 30 čvorova
Radijus 830 km
Posada: 11 članova 3 oficira i 8 mornara