Iran je tokom velike ceremonije primopredaje nove tehnike Nacionalnim snagama za sprovođenje zakona (granična straža), prvi put javno prikazao ranije neotkrivenu partiju ruskih oklopnih vozila AMN-590951 „Spartak“ 4×4 MRAP (Mine-Resistant Ambush Protected).
Povećanje kapaciteta
Prema izveštaju poznatog vojnog analitičara Jurija Ljamina (X/Twitter), Spartak je predstavljen zajedno sa domaćim iranskim MRAP-ovima Joshan, oklopnim Toyota Land Cruiser serije 70, taktičkim vozilima, motociklima i dronovima. Iranski zvaničnici su saopštili da ova isporuka povećava ukupni kapacitet graničnih jedinica za 13 %, a vozni park za 5 % – što je opisano kao jedno od najvećih pojačanja granične službe u poslednjih nekoliko godina.
Ključna informacija koju su preneli komandanti na ceremoniji: vozila Spartak nisu tek stigla – već su ranije tajno nabavljena i držana u rezervi za hitno raspoređivanje. Strani sistemi poput ruskog MRAP-a navodno popunjavaju specifične operativne praznine koje domaća industrija još ne može u potpunosti da zatvori.
„Spartak“ – ruski MRAP za 21. vek
Vozilo je razvio Vojno-industrijski kompleks (VPK) iz Mijasa i prvi put je javno prikazano na forumu „Armija-2019“. Koristi klasičan MRAP koncept sa monokok trupom i izrazito V-oblikovanim dnom koje odbija energiju eksplozije.
Ključne karakteristike:
Otpornost na mine: 6–8 kg TNT ispod točkova/trupa
Balistička zaštita: osnovna konfiguracija izdržava 12,7×108 mm sa svih strana i pravaca; opcioni paket podiže do 14,5×114 mm
Motor: JaMZ-536 turbodizel, ~360 KS
Menjač: 5-stepeni manuelni ili 6-stepeni automat
Maksimalna brzina: do 100 km/č (put), 40–60 km/č van puta
Domet: ~1.000 km
Posada: 2 + do 10 vojnika
Naoružanje: kupola sa 12,7 mm Kord, PKT/PKP, AGS-17/30/40 ili DUBM Arbalet-DM
Vozilo je borbeno kršteno u Siriji i Ukrajini (ruska Nacionalna garda, Rosgvardija, specijalne jedinice). U Ukrajini je zarobljeno najmanje tri primerka, od kojih jedan i dalje koriste ukrajinske snage.
Globalni operateri i „siva“ isporuke
Pored Rusije, „Spartak“ je viđen u: Gabonu (parada 2024.), Libiji (desetine komada u službi LNA i Afričkog korpusa), Kazahstanu (Nacionalna garda), UAE (izvozna varijanta Kondor-SUT) i Nigeriji (lokalna verzija PF-Hulk na bazi Spartaka)
Isporuke često idu preko posrednika zbog sankcija – upravo ovaj model je očigledno korišćen i za Iran.
Zašto baš sada i zašto baš „Spartak“?
Iranske granice (naročito sa Avganistanom i Pakistanom) poslednjih godina su pod velikim pritiskom: talas migranata, narkotrafik, terorističke grupe i povremene oružane provokacije. Potreba za vozilima visoke minske i balističke zaštite je akutna, a domaći Joshan i Raad još nisu dostigli nivo Spartaka po zaštiti i pouzdanosti.
Rusija je za Iran i dalje „prozor u svet“ teške tehnike uprkos sankcijama. Saradnja je intenzivirana od 2022: od S-300 i Murmansk-BN, preko zajedničkih operacija u Siriji, do razmene dronova i tehnologija. Spartak je samo najnoviji (i javno najvidljiviji) korak.
Zaključak
Javno predstavljanje ruskih Spartaka u Iranu nije slučajno. Ovo je poruka – pre svega domaćoj javnosti i susedima – da Iran, uprkos sankcijama, i dalje ima pristup savremenim sistemima. Istovremeno je i signal Rusiji: isporuke idu i u suprotnom smeru od dronova Šahed i Geran.
Očekuje se da će Spartak u narednim mesecima biti viđen na istočnoj iranskoj granici – prvi put u rukama operatera van ruske sfere uticaja koji nije afrička država.