Lični osvrt, Piše: Danko Borojević
Iako su primećeni dolasci snaga HV tokom noći u zonu Pounja, nije se moglo lako pretpostaviti, da će dan D, biti upravo 18. septembar te 1995. godine. Međutim, taj dan bio je prekretnica za događaje koji će se odigrati posle tog dana.
SITUACIJA 18. SEPTEMBRA KOD HV U ZONI ZP ZAGREB
Iako je operacija na glavnom pravcu dejstva ZP Zagreb Dvor na Uni-Novi Grad, trebala započeti u 05:00 časova, ista je odgođena zbog guste magle i nemogućnosti artiljerijske pripreme po zadanim ciljevima. Magla se razvedrila, te je operacija krenula u 09:00 časova. Artiljerijska podrška trajala je intenzivno uz određene
prekide do 10:00 časova kada je započelo prebacivanje pešadije preko reke Une 1,5 km nizvodno od ušća reke Žirovnice u Unu.
Suprotno obavještajnim podacima, pripadnike HV dočekale su vrlo jake protivničke snage s dobro utvrđenim položajima. Relativno gusta magla dominirala je prostorom do 11:00 časova kada se podigla, te su podršku pešadiji mogli davati tenkovi. Na
desnoj obali Une zauzet je mostobran širine 500×500 metara.
Intenzitet borbi bio je snažan, te su snage na mostobranu zahtevale neprekidnu artiljerijsku vatru po protivniku, kako bi se smanjio njegov pritisak .
Zbog delovanja tenkova, snage na mostobranu zahtevaju prebacivanje protivoklopnih sredstava, kako bi mogle odgovoriti na tenkovsku vatru. Međutim, prebacivanje naoružanja kao i prebacivanje ljudstva preko reke Une odvijalo se otežano zbog neprekidne pešadijske i artiljerijske vatre po desantnom mestu iskrcavanja i po samim čamcima.
Zbog jake neprijateljske vatre kojoj su jedinice bile izložene, bilo je mnogo ranjenih. Istovremeno bili su sve češći zahtevi za prebacivanjem ranjenika preko reke, ali je to bilo otežano zbog neprekidne protivničke vatre. Po čamcima koji su vršili
prebacivanje ljudstva, materijalnih sredstava za borbena dejstva i ranjenika protivnik je delovao i protivavionskim topovima.
Komandant ZP Zagreb, general Marijan Mareković, radi održanja i proširenja mostobrana, uveo je na mostobran i delove snaga 1. gbr. Jedinice na mostobranu, uprkos silnim naporima, nisu uspele zauzeti niti jedan dominantni objekat, te su na
dostignutoj liniji prešle u odbranu. Vazduhoplovne snage VRS, delovale su po hrvatskim snagama u području Dvora na Uni.
Na pomoćnom pravcu napada Hrvatska Dubica-Kozarska (Bosanska) Dubica, u 05:00 časova 18. septembra, održan je sastanak sa komandantima jedinica i izdati su dopunski zadaci.
Izabrana desantna mesta prelaza reke za napad bila su: Baćin za bataljonsku grupu 17. domobranske pukovnije, Dubica (uzvodno 1,7 km od mosta na Uni) za potrebe taktičke grupe 2. gbr i Dubica (nizvodno od mosta za 1 km) za potrebe bataljonske grupe 17. domobranske pukovnije. Od navedena tri desantna mesta prelaza (DMP), zbog nedostatka čamaca, dva su DMP ostvarena za potrebe prelaska reke Une: za taktičku grupu 2. gbr pet čamca (tri su bila neispravna) i za bataljonsku grupu 17. domobranske pukovnije dva limena čamca. Čamci su dobijeni na samoj reci Uni jer po borbenoj formaciji nisu bili posedovani. Neispravnost dobijenih čamaca činilo je dodatne probleme.
U Hrvatskoj Dubici, pripadnici 1. pešadijskog bataljona (pješačke bojne) bili su u pripremi za operaciju „Una-95“. Artiljerijska priprema napada otpočela je u 11:20 časova u trajanju od 30 minuta.
Pripadnici 1. pešadijske čete (1. pješačka satnija), 1. pešadijskog bataljona prešli su čamcima reku Unu u Hrvatskoj Dubici 18. septembra. Trajanje prebacivanja prvog talasa i širenje mostobrana znatno je bilo otežano sporošću i ograničenom mogućnošću dovođenja novih snaga na mostobran, gubicima na reci i na samom mostobranu. Pozadinska (logistička) i inženjerijska podrška bila je nedovoljna za prelaz reke i prebacivanje teže borbene tehnike. Kada se magla u 11:00 časova
podigla, uključena je tenkovska vatrena podrška u podršci snaga na mostobranu.
Taktička grupa 2. gbr u 11:50 časova vrši slanje prvog talasa s jednim čamcem (prevozi osam ljudi) i jednim policijskim gliserom (prevozi šest ljudi). Pokušao se uspostaviti mostobran uz jaku razmenu artiljerijske, tenkovske i streljačke vatre, uz gubitke i sporo narastanje snaga na desnoj obali Une. Pretpostavljena Komanda, radi ojačanja snaga na desnoj obali Une, naređuje uvođenje delova 17. domobranske pukovnije na mostobran taktičke grupe 2. gbr zbog narastanja snaga i zauzimanja objekta koji je moguće odbraniti.
Po prelasku manjih delova snaga 17. pukovnije (deset ljudi), artiljerijskom vatrom na mestu prelaza pogođen je kamion s ljudstvom i prekinuto je ojačanje snaga na mostobranu.
U popodnevnim časovima, snage 17. pukovnije (jačine čete) izvršile su prebacivanje dela snaga preko Une kod sela Baćin, ali zbog nemogućnosti napredovanja, vratile su se kasno posle podne na levu obalu Une. Početni uspeh je bio ostvaren, ali zbog malobrojnog stanja pešadije u bataljonu, sporog narastanja snaga na mostobranu
(zbog malog broja čamaca) i žestokih protivudara protivnika u bokove hrvatskih snaga (posebno iz smera Kozarske Dubice), taktička grupa 2. gbr prešla je u odbranu. U 17:30 časova izvršen je nalet i borbeno delovanje dva protivnička aviona po snagama 2. gardijske brigade. Tokom borbenog delovanja, zbog gubitaka na mostobranu i
protivnapada protivnika, veličina mostobrana do pada mraka svela se na površinu 400×100 metara.
Tog dana u IKM 2. gbr u Dvoru na Uni na sastanku komandanata izneseni su podaci o napredovanju snaga i gubicima jedinica: 2. pešadijski bataljon (pješačka bojna) „Banijska oluja“ imao je četiri poginula, deset ranjenih od čega je jedan teže ranjen, 3.
pešadijski bataljon „Banijska legija“ imao je jednog poginulog i pet ranjenih, dok je izviđačka četa 2. gbr imala pet ranjenih.
Artiljerijsko dejstvo kao podrška snagama na mostobranu, nastavilo se do duboko u noć .
Gubici 1. pešadijskog bataljona „Crne Mambe“, bili su tog dana dosta poražavajući. Jedinica je dejstvovala prema Kozarskoj Dubici i imala je u tom trenutku 11 poginulih.
Padom mraka, na IKM intenzivno se izdaju zadaci za pripremu nastavka borbenih dejstava za naredni dan. Protivnik je tokom noći dovlačio nove snage i pojačavao svoju odbranu.
SITUACIJA 18. SEPTEMBRA KOD VRS U NOVOM GRADU
Oko 07:00 časova 18. septembra 1995. godine zamenik komandanta 3. bataljona 1. prnjavorske lpbr obavestio je pretpostavljenu komandu, da je u rejon Tunjica upala diverzantska grupa, i da bataljon ima poginulih i ranjenih. Tamna noć i izuzetno jaka magla omogućila je protivniku da pređe reku Unu i upadne u prve rovove, borba je počela. Odbrana 3. bataljon je dobro organizovana, a iz 2.bataljona je odmah upućena rezerva kao pojačanje u rejon Tunjica.
Oko 09:25 časova HV je iz svih raspoloživih artiljerijskih oruđa i tenkova otpočela sa žestokim dejstvima na čitavom frontu od Novog Grada do Kozarske Dubice. Dejstva su posebno bila izražena u zoni odbrane 1. prnjavorske lpbr i 1. novogradske pbr.
Težište artiljerijskog dejstva HV bilo je gradsko područje Novog Grada i okolnih naselja.
Istovremeno snage 5. K ABiH počele su opšti napad na pravcu Bosanska Otoka-Novi Grad i Bosanska Krupa-selo Arapuša-selo Dubovik-selo Budimlić Japra. Cilj ovih dejstava bio je, da se u sadejstvu sa snagama HV, na pravcima napada potisnu snage VRS
zajedno sa lokalnim stanovništvom i što pre izbije u dolinu Japre i zauzme Novi Grad.
Hrvatska artiljerija dejstvuje po Novom Gradu i Tunjicama, sve do fabrike „Lignošper“, dejstvujući i po dubini. Koriste isprobanu tehniku „spržena zemlja“. Iz bivše baze UNPROFOR (UNKRO) u Dvoru na Uni, hrvatske snage dejstvuju po položajima 1. prnjavorske lpbr. „Brigada uzvrća vatru iz raspoloživih oruđa. Iz topa 100 mm T-12 dejstvuje se po HV u bivšoj bazi UNPROFOR, kao i minobacačima 120mm, dejstvuje se i iz haubica 122mm, 105mm, PRAGA, trocevaca. Vatra se uzvraća po protivniku, Dvor gori. Ovakav artiljerijski dvoboj do tada još nije bio viđen, i dalje protivnik dejstvuje po Novom Gradu, Tunjicama, Kuli, ali i po dubini traži ciljeve“.
Oko 09:40 časova snage HV, jačine pešadijskog bataljona otpočele su čamcima forsiranje reke Une na pravcu Dvor na Uni-naselje Tunjice (rejon Londža) i do 10:00 časova izbijaju na putnu komunikaciju Novi Grad-selo Dobrljin-Kostajnica. HV zauzima deo naselja Tunjice, kotu Mešinovac i potiskuje delove 3. bataljona 1. prnjavorske lpbr, na liniju brdo Kula (tt 262)-zaselak Vakule-fabrika „Lignošper“.
Na pravcu napada prema Novom Gradu angažovane su snage 1. gbr i 2. gbr HV. Napadačke snage ubrzo po forsiranju Une, u sadejstvu sa izviđačko-diverzantskim jedinicama, koje su bile ubačena na taj prostor tokom noći, dejstvuju po civilnom stanovništvu u naseljima na putnoj komunikaciji Novi Grad-selo Dobrljin, kao i u naseljima Londža i Tunjica, te zaposedaju stambene i druge civilne objekte, pretvarajući ih u borbene objekte.
Na taj način protivnik je stvorio uslove za dovlačenje novih snaga prema Uni i nastavak borbenih dejstava na ostvarenim mostobranima. Istovremeno sa prebacivanjem novih snaga na mostobran, pojačana su artiljerijska dejstva na Novi Grad i naseljena mesta u okolini.
U ovoj fazi operacije cilj HV je bio da se spreči blokiranje snaga na mostobranu od strane jedinica VRS, i da se stvori panika kod civilnog stanovništva kako bi ono napuštalo naseljena mesta i krenulo ka Prijedoru. Ovaj cilj je delimično ostvaren, te je jedan deo civilnog stanovništva, usled dejstva artiljerije i pojačane pešadijske borbe, napustio svoje domove i kretao se u zahvatu lokalnih puteva koji vode ka Prijedoru.
Posebno su bila izložena artiljerijskim dejstvima HV naselja Ravnice, Poljavnice, Donje i Gornje Vodičevo, Velika i Mala Žuljevica, Dobrljin, Svodna i Vitasovci, kao i komunikacije koje su vodile ka tim mestima. U tim dejstvima poginuo je i ranjen veći broj civila, a stambeni i privredni objekti pretrpeli su velika
razaranja i oštećenja.
Jedinice OG-10 VRS su od jutarnjih časova prihvatile borbu. Uz organizovani sistem vatre, snažno su odgovorile na napad.
U Tunjicama protivnik je uspeo da uspostavi mostobran. Snage 1. prnjavorske lpbr, izvršile su pritisak na mostobran, te su jedinice HV onemogućene da dalje napreduju. Upadom u sistem veze i direktnim slušanjem razgovora između snaga HV, omogućeno je navođenje artiljerije VRS na ciljeve protivnika. Zahvaljujući
tome, iskrcane snage trpele su velike gubitke, ali od početnog cilja nisu odustajale. Nastojale su obezbediti mostobran. Iz OG- 10 u Komandu 1. prnjavorske lpbr dolaze potpukovnik Peulić i major Brdar. Traži se samo artiljerijska municija, da se hitno dostavi. Borci VRS bili su sigurni u svoje mogućnosti.
Obe brigade koje su bile u odbrani Novog Grada, šalju redovno izveštaje prema OG-10 o stanju i aktivnostima u zoni borbenih dejstava.
Na osnovu dobijenih izvešaja o stanju u zoni odgovornosti (z/o) 1. novogradske pbr i zoni odgovornosti 1. prnjavorske lpbr, komandant OG-10 u 11:30 časova je naredio komandantima ovih brigada da angažuju brigadne rezerve i upute ih prema mostobranu.
Komandantu 1. novogradske pbr naređeno je da brigadnu rezervu uputi prema mostobranu i zatvori pravac prema brdu Kuli i železničkoj stanici u Novom Gradu, te na taj način spreči širenje mostobrana prema Novom Gradu i reci Savi.
Istovremeno, komandant 1. prnjavorske lpbr dobio je naređenje da svoju rezervu uputi u pravcu mostobrana s ciljem da zatvori pravce prema selu Poljavnice i selu Bojišta.
Izvršavajući naređenja, uz punu inicijativu komandanata i komandira kao i odlučnost boraca, do 12:30 časova jedinice VRS uspele su blokirati snage HV na prostoru mostobrana, sprečavajući njihov dalji prodor, posedajući tako položaje na pravcu reka Sana-brdo Kula-tt 242-zaselak Vakule-fabrika „Lignošper.
Iz magacina u Prnjavoru, prnjavorskoj brigadi stiže preko potrebna minobacačka municija. Na brdu iznad Tunjica, na ključnom objektu za odbranu grada Mešinovac, u rejonu tt 242, neposredne bliske borbe sa hrvatskim snagama vodi 3. pešadijski
bataljon prnjavorske brigade na čelu sa pomoćnikom komandanta za obaveštajno bezbednosne poslove (OBP), uz minobacačku podršku. Tokom tih borbi ranjen je komandir 2. pešadijske čete iz sastava 2. pešadijskog bataljona. Protivnik je blokiran, i nije u stanju da pomeri snage prnjavorske brigade ni koraka nazad. Borbe se prenose u noć.
Nastavak sledi
Za izradu teksta korišćena je sledeća literatura:
Danko Borojević, Dragi Ivić, Vojska Republike Srpske, 12. maj 1992. godine-31. decembar 2005. godine, SRVČ, Beograd, 2014,
Magazin Vidovdan, Danko Borojević, Dragi Ivić, Otrovni ujed šejtanovih mambi, 31. jul 2011,
Danko Borojević, Una-95, odbrana Republike Srpske 1995. godine, autorsko izdanje, Beograd, 2023.
General Janko Bobetko, Sve moje bitke, treće izdanje, vlastita naklada, Zagreb, 1996,
Milan H. Gulić, Poslednji dani Krajine – Republika Srpska Krajina između Bljeska i Oluje, Institut za savremenu istoriju, Beograd, Vojnodelo 2/2007,
Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995,
Holbrook, Richard, Završiti rat, Sarajevo 1998,
Dušan Kukobat, Bojan Dimitrijević, 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Banja Luka, 2019.
Dragoslav Ilić, Marko Janković, Milena Mihaljević, Boris Radaković, Predrag Lozo, Mirko Cvijanović, Neđo Malešević, Dušan Pavlović i Jovica Rudić, Republika Srpska u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, istorijski pregled, drugo izmenjeno izdanje, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Banja Luka, 2018,
Davor Marijan (Hrvatski institut za povijest, Zagreb UDK 355.42 (497.5-3 Bjelovar) Izvorni znanstveni rad Primljeno: 31. 1. 2008.), Zborno područje Bjelovar u operaciji Una, scrinia slavonica 8 (2008),
Udruga ratnih veterana 2. gardijske brigade, 2. grb Gromovi u akciji „Una-95“, Ponedjeljak, rujan 19th, 2016,
Marko Janković, Dubički 20. vijek, Riznica duhovnog blaga, Banja Luka,
2018,