Kako je AMERIČKA VOJSKA tajno kupila 21 RUSKI avion MiG-29

Na kraju Hladnog rata, SAD su tajno nabavile 21 avion MiG-29 od Moldavije kako bi sprečile njihovu moguću prodaju Iranu, plašeći se da bi nuklearna verzija MiG-29C mogla da destabilizuje region.
Šta treba da znamo?

-SAD su prebacile ove avione u Ohajo 1997. godine, gde su postali dragoceni za obaveštajne svrhe i obuku.

-Američki i izraelski piloti su testirali MiG-29, dobijajući ključne uvide u rusku vazdušnu taktiku.

-Thrust i sistem za ciljanje sa kacige kod MiG-29 ostavili su utisak na pilote, omogućivši zapadnim snagama bolje razumevanje ruskih sposobnosti i usavršavanje borbenih taktika za današnje vazdušne bitke.

Kako su SAD tajno nabavile MiG-29 da bi osujetile iranske nuklearne ambicije

Sovjetski avion MiG-29 bio je u ravni, a u nekim slučajevima i bolji od američkih lovaca F-15 i F-16. To je bio zaključak jednog američkog pilota koji je leteo na MiG-29 na završetku Hladnog rata.

JeP/Shutterstock© JeP/Shutterstock

Nakon raspada SSSR-a, Moldavija je imala u posedu flotu od 34 aviona MiG-29 i osam sovjetskih helikoptera Mi-8 Hip. Moldavija nije mogla da priušti održavanje ovog arsenala, a Vašington je strahovao da bi moldavska vlada, očajna za novcem i sa malo drugih vrednih stvari za prodaju, mogla ove avione da proda Iranu.

Moldavija, Iran i MiG-29

Konkretno, američki lideri su se bojali da bi Moldavija mogla da isporuči Irancima varijantu MiG-29C. To je verzija MiG-29 koja može da nosi nuklearno oružje. Pošto je Iran pokušavao da nabavi nuklearno oružje od 1980-ih – bar prema mišljenju mnogih stručnjaka – Amerikanci su smatrali da bi takav potez bio veoma destabilizirajući za region Bliskog istoka, pa je Vašington po svaku cenu hteo da spreči takav razvoj događaja.

Tako je Amerika kupila veliki broj ovih aviona i tajno ih prevezla u SAD transportnim avionima C-17. Stigli su u Dejton, Ohajo, 1997. godine i odmah su postali omiljena nova, egzotična igračka američkog vazduhoplovstva (naravno, u tajnosti).

Štaviše, Amerikanci su uspeli da prikupe značajne obaveštajne podatke o avionu koji su inače slabo poznavali. Ovo saznanje bilo je korisno, naročito sada kada su, na žalost, rusko-američki odnosi na najnižoj tački od Kubanske raketne krize 1962. godine.

Ruski avioni su već duže vreme posmatrani kao kontinuirana pretnja američkim i NATO snagama koje deluju u Evropi.

Za američke pilote, razumevanje obuke ruskih rivalskih pilota bila je od pomoći u shvatanju kako da prežive – i eventualno pobede u vazdušnoj borbi.

Renatas Repcinskas/Shutterstock© Renatas Repcinskas/Shutterstock

Nisu samo Amerikanci dobili pristup MiG-29. Izraelci su takođe, verovatno iz straha da bi Iranci mogli dobiti pristup MiG-29, želeli da znaju sa čime bi mogli da se suoče u vazdušnim bitkama, pa su se tako i oni obučavali na ovim avionima. Izraelci su bili veoma zadovoljni avionom, kao i Amerikanci i utvrdili su da je MiG-29 veoma težak za vazdušnu borbu – osim ako nije u rukama iskusnog pilota.

Potreban je vešt pilot za upravljanje MiG-29. To je zato što je thrust kod tih aviona fenomenalan.

Štaviše, MiG-29 nema mnoge karakteristike na koje se oslanjaju piloti u američkim avionima. Međutim, MiG-29 nije u potpunosti lišen visoke tehnologije. U stvari, mnogi izveštaji sugerišu da je sistem za ciljanje sa kacige kod MiG-29 bio napredniji od bilo čega u američkom ili izraelskom arsenalu kada su MiG-29 prvi put testirani na Zapadu. Ovaj sistem omogućavao je pilotima MiG-29 da imaju preciznije ciljanje pod većim uglovima u odnosu na američke rivale.

Na kraju, ta prednost je nestala do 2003. godine. Ali više od decenije, ruski MiG-29 imao je bolje mogućnosti za ciljanje od bilo kog američkog borbenog aviona. Dobijanje MiG-29 možda je čak doprinela poboljšanju sistema za ciljanje kod budućih američkih aviona, a na kraju krajeva, eksploatacione jedinice vazduhoplovstva dobile su MiG-29 na eksperimentisanje. Cilj tih jedinica je da identifikuju strane tehnologije koje bi mogle biti korisne i način na koje bi one mogle biti integrisane u njihove modele aviona.

Nabavka MiG-29 na kraju Hladnog rata bila je smela obaveštajna akcija koja je značajno pomogla vazduhoplovstvu u razumevanju s čime bi mogli biti suočeni u potencijalnom sukobu sa Rusijom zbog čega je usavršena tehnologija koja je sada od suštinske važnosti za američke pilote u borbi.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *