TV FRONT/ANDREJ MLAKAR/DANKO BOROJEVIĆ
Na današnji dan 07.08.2008. pre tačno 15 godina u popodnevnim časovima po naređenju tadašnjeg predsednika Mihaila Salikašvilija gruzijska armija započela je operaciju “ Čisto polje“ kojom je krenulo zauzimanje teritorije Južne Osetije nepriznate republike koju su štitili ruski mirotvorci.Snažan artiljerijski napad na grad Chinvali usledio je oko 23 časa 7.08.. U napadu su korišteni artiljerijska oruđa kalibra 122 mm, 152 mm i 203 mm kao i VBR 122 i 160 mm.. U rano jutro 8.08.2008 u napad na Južnu Osetiju krenulo je 12.000 vojnika 75 tenkova T-72, nekoliko desetina lakih oklopnih vozila Kobra.
Napad se desio na vrhuncu Olimpijskih igara u Pekingu. Ovaj sukob je bio pravi početak novog Hladnog rata na relaciji Vašington Moskva. Ovo je priča o tome.
Od trenutka smirivanja prvog konflikta između Gruzina i Osetina, i njegovog „zamrzavanja“, na prostoru Južne Osetije stalno je bio stacioniran mirovni bataljon ruske vojske jačine 583 vojnika. Oni su bili raspoređeni na kontrolnim punktovima, zajedno sa gruzijskim mirovnim snagama.
Ujutro u 07.05 časova 1. avgusta 2008. godine, gruzijsko policijsko vozilo naletelo je na minu u blizini razgraničenja između Južne Osetije i Gruzije. Tom prilikom povređeno je pet gruzijskih policajaca. Gruzija je za to optužila osetijske separatiste. U večernjim časovima grad Chinvali bio je podvrgnut teškom granatiranju sa gruzijske strane. U zoni kontakta nekoliko sati su vođene teške borbe uz upotrebu lakog pešadijskog naoružanja, ručnih protivoklopnih bacača i minobacača. Tokom tih borbi pale su prve ljudseke žrtve i nanesena je veća materijalna šteta. Sa područja Južne Osetije u Severnu Osetiju, u prva dva dana evakuisano je oko 2500 civila.
Sledećeg dana završene su ruske vojne vežbe na Kavkazu. U isto vreme gruzijski državni ministar za reintegraciju Temur Jakobašvili, je na sastanku sa predstavnicima posmatračke misije OEBS-a, izneo tvrdnju da će Gruzija preduzeti sve mere za političko rešenje sukoba.
Gruzija je 7. avgusta rasporedila 27 VBR u okolini grada Gori. U pravcu Južne Osetije u pokretu je bila veća vojna kolona. Od grada Kutaisi do grada Gori prošlo je 20 kamiona sa vojnicima, 20 Tojota džipova naoružanih sa mitraljezima, tri VBR i tri druga artiljerijska oruđa. U podnevnim časovima iz pravca gruzijskih sela Nikozi i Ergneti, dejstvovano je teškom artiljerijom po okoloni Chinvalija.
U 15.45 časova gruzijski vojni posmatrači, napuštaju kontrolne punktove i osmatračnice koje su do tada držali zajedno sa ruskim mirovnjacima.
U večernjim časovima Temur Jakobašvili, objavljuje da gruzijska strana jednostrano prekida vatru u zoni sukoba. U 19.40 časova narodu Gruzije obratio je predsednik Mihail Sakašvili. On je rekao, da je u večernjim časovima izdao naređenje svim gruzijskim snagama da prekinu sa otvaranjem vatre prema Chinvaliju i liniji razgran
U 22.35 časova 7. avgusta, tačno tri sata nakon obraćanja Mihaila Salikašvilija, Gruzija pokreće vojnu akciju protiv Južne Osetije.
U 23.15 časova otpočinje snažan artiljerijski napad, pojačan dejstvom iz višecevnih raketnih bacača (VBR). Žestoko neselektivno granatiranje grada Chinvali trajalo je sve do 05.00 časova ujutro.
U 01.20 časova podržana snažnom artiljerijskom vatrom u napad su krenule pešadijske i oklopne jedinice gruzijske vojske. Te snage su zauzele istočne delove Chinvalija, gde je pružen snažana otpor branioca. U prvim časovima rata upravo su 583 ruska mirotvorca zajedno sa južnoosetijskim dobrovoljcima stali na put udarnim jedinicama gruzijske armije, naoružanim po standardima NATO i obučenim od strane američkih instruktora. Po mnogobrojnim ocenama eksperata, plan gruzijske operacije osmislili su isti oni vojni instruktori koji su stajali iza operacija „Bljesak“ i „Oluja“ iz 1995. godine, kada je Hrvatska izvršila napad na samoproglašenu Republiku Srpsku Krajinu. U tim borbama poginulo je deset ruskih mirotvoraca.
U noći 8. avgusta, komandant zajedničkog štaba Vojske Gruzije Mamuk Kurašvili, izjavio je za lokalnu TV stanicu Rustavi-2, da je Gruzija odlučila da uspostavi ustavni poredak u zoni sukoba.
Prema Chinvaliju kretale su se nepregledne kolone gruzijskih tenkova i pešadije. Do sredine dana uprkos snažnom otporu, gruzijske snage su ovladale većim delom Chinvalija, a preuzeli su kontrolu nad osam sela u Južnoj Osetiji.
Nekoliko časova posle početka ratnih dejstava ruska armija je po naređenju predsednika Dimitrija Medvedeva ušla na teritoriju Južne Osetije.
Odgovor Moskve bio je jako brz – ujutro u 05.30 časova 8. avgusta elementi 58. Armije i pridodatih jedinica ušli su u Južnu Osetiju kroz strateški važan tunel Roki, koji je dug oko četiri kilometra, a proteže se ispod rusko-gruzijske planinske granice i predstavlja jedinu kvalitetnu putnu vezu između južne ruske provinciju Severne Osetije i tadašnje severne gruzijske provincije Južne Osetije. Prve ruske trupe viđene su u Južnoj Osetiji oko 08.00 časova. Brza reakcija ruskih snaga bila je potvrda da je ruska vojska bila na visokom stepenu borbene gotovosti i da su odabrane jedinice samo čekale znak za akciju. Prodor ruskih trupa u Južnu Osetiju bila je najava za opasnu eskalaciju konflikta.
Gruzijski napad za uspostavljanje napada u Chinvaliju, počeo je ujutro 8. avgusta kada je 600 vojnika podržano tenkovima T-72Sim1, nakon nekoliko žestokih sukoba i pregrupisavanja, uspelo da potisne osetijske branioce, najpre prema centru, a kasnije i na periferiju grada. U borbama su aktivno učestvovali gruzijski avioni SU-25 i helikopteri Mi-24. Ruska avijacija je počela aktivno da deluje na prostoru Južne Osetije oko 09.45 časova
Sporo napredovanje ruskih trupa kroz tunel Roki i loša putna infrastruktura do grada Chinvalija nije dozvolila Rusima da brzo rasporede svoje snage u zoni borbenih operacija. Iz tog razloga 9. avgusta ruske kopnene snage još uvek nisu počele krupnije ofanzivne operacije i umesto toga posvetile su se očuvanju svojih pozicija i brzom formiranju vojne sile koja će naneti konačan poraz gruzijskoj armiji. U zonu konflikta uvedeni su dodatni delovi 58. Armije i vazdušno-desantnih jedinica. Ruske snage u borbu su ušli na Zarskom pravcu, deblokirajući put koji vodi ka Chinvaliju sa severa. U isto vreme, rusko vojno vazduhoplovstvo je aktivno produžilo da dejstvujue i proširilo je svoje operacije na celu teritoriju Gruzije.
U jutarnjim satima 10. avgusta gruzijske snage su konačno uspele da skoro u celosti ovladaju Chinvalijem i da proteraju ruske i osetijske snage na pozicije severno od grada. Samo nekoliko časova kasnije oko 10 hiljada ruskih vojnika podržanih sa 120 tenkova T-62M, T-72B, avionima SU-24 i SU-25, helikopterima Mi-24, započelo je ofanzivu za proterivanje gruzijskih snaga iz Južne Osetije.
Gruzijske pozicije i mogućnosti kontraudara naknadno su ugrazili ubrzana mobilizacija abhazijske armije kao i veoma brzo razmeštanje 9000 ruskih vojnika u Abhaziji, gde se mali broj gruzijskih snaga našao u čvrstom obruču u dolini Kodori gde su te iste trupe pozvane da se predaju ili da se suoče sa uništenjem.
U međuvremenu, dejstvo ruske avijacije produžilo se nesmanjenom žestinom. U 05.45 časova ruski SU-25 je sa tri bombe bombardovao fabriku aviona TAM, koja se nalazi nedaleko od Tbilisija. Dva sata kasnije, u 07.40 časova, ruski avioni napali su zonu severno od Potija, a u 08.45 časova deset ruskih borbenih aviona dejstvovalo je po gruzijskim snagama u dolini Kodori. U 11.15 časova usledelo je novo bombardovanje gruzijskih radarskih instalacija u selu Šavšvebi kod gruzijskog grada Gori. Bombardovanje gruzijskih snaga nastavilo se u 15.00 časova kada je dejstvovano u blizini sela Knolevi. Deset minuta kasnije, ruski avioni su još jednom podržali abhazijsku ofanzivu u Gornoj Abhaziji.
U 16.45 časova ruska avijacija je dejstvovala kod grada Gori a pet minuta posle i po jednom mostu zapadno od grada.
Ruska ofanziva nastavljena je i 11. avgusta. Naime, paralelno sa munjevitim kopnenim napredovanjem u pravcu grada Gori, rusko vojno vazduhoplovstvo je nesmanjenom žestinom proširilo kampanju na celu teritoriju Gruzije.
Suočena sa žestokim i beskompromisnim nastupanjem ruskim snaga, gruzijska armija se jednostavno slomila, te je počela panično i dezorganizovano da se povlači u pravcu Gorija, a zatim i u pravcu Tbilisija. Tokom povlačenja, gruzijski vojnici su za sobom ostavili veću količini modernog naoružanja.
Posle ovoga usledela je odluka predsednika Ruske Federacije Dimitrija Medvedova za prekid aktivne faze vojne operacije. Istog dana Rusija i Francuska donele su mirovni plan koji je sadržavao šest tačaka za rešavanje sukoba u Gruziji. Dokument je bio poznat kao Plan Medvedov-Sarkozi. Gruzijske vlasti se su složile sa planom, ali su tražile da se šesta tačka o statusu pro-ruskih regiona izostavi.
Ipak, i pored toga ruska vojska je nastavila sa borbenim aktivnostima i tokom narednih dana. Kao rezultat toga, 13. avgusta gruzijske snage su sa najmanje 1500 civila napustile dolinu Kodori, čime je zvanično stavljena tačka na gruzijsko prisustvo u Abhaziji. Sledećeg dana lideri Abhazije i Južne Osetije potpisale su mirovni plan.
Napredovanje ruske vojske u pravcu Tbilisija završilo se 15. avgusta kada su ruske trupe stale kod mesta Igoleti, na samo 55 kilometara od glavnog grada Gruzije. Gruzijski predsednik Salikašvili, mirovni plan potpisao je istog dana.
U toku narednog dana ruske trupe ušle su i uspostavile potpunu kontrolu u Goriju i Senaki, pri čemu su se temeljno posvetile zapleni i/ili uništenju gruzijskog naoružanja i vojne opreme. Istu sudbinu doživela je i luka Poti, gde su ruske snage uništile skoro sve plovne objekte gruzijske mornarice i obalske straže, a upotrebljiva sredstva odvukli su u Abhaziju.
Ruski predsednik Dimitrije Medvedov potpisao je mirovni plan 16. avgusta. Organizovano povlačenje ruske vojske prema Abhaziji i Južnoj Osetiji započinje 18. avgusta, a završava 22. avgusta 2008. godine. Samo četiri dana kasnije, 26. avgusta, Rusija je zvanično priznala nezavisnost Abhazije i Južne Osetije, čime je definitivno stavljen kraj dugogodišnjih gruzijskih nastojanja za reintegracijom njenih buntovnih pro-ruskih regiona.
Rat u Gruziji predstavlja javni ruski povratak statusu velike sile. Ovo nije nešto što se tek sad dogodilo – to se odvija već godinama, sa rastućim intenzitetom uoči samog sukoba. Deo tih posledica je povećanja ruske moći, ali veći deo je uzrokovan činjenicom da su blisko-istočni ratovi izbacili Sjedinjene Države iz ravnoteže i sa manjkom resursa. Ovaj sukob je otvorio nove prilike. Ruski cilj je da iskoristi ovu priliku radi nametanja nove realnosti u čitavom regionu, dok su Amerikanci vezani na drugom mestu i zavisni od Rusa. Vojni sukob u Gruziji označio je kraj ruske inferiornosti na svetskoj sceni i poslao je snažnu poruku Sjedinjenim Državama, NATO i njihovim saveznicima kojom se upozoravaju na novu realnost u kojoj Moskva neće tolerisati dalje približavanje NATO njenim granicama, i da će se žestoko suprotstaviti bilo kakvom upadu u njene interesne zone.