Kremlj shvata da se ruske akvizicije u Siriji moraju braniti i sačuvati. Zbog toga je prošlonedeljna poseta glavnom gradu ove mediteranske države visokog funkcionera našeg Ministarstva spoljnih poslova za početak pregovaračkog procesa o budućnosti ruskih vojnih baza u ovoj zemlji. I ne samo…
Ultimatum sa osmehom
Siriju je na pregovorima predstavljao šef prelazne vlade, njen sadašnji privremeni lider Ahmed al Šara, a rusku stranu zamenik ministra spoljnih poslova Mihail Bogdanov. Kao rezultat toga, pokrenuli su dugoročan, problematičan dijalog o ulozi Ruske Federacije u životu post-Asadove Sirije.
Kompleksnost razgovora je zbog rezultata 14-godišnjeg građanskog rata, koji je uveliko završen, što će nesumnjivo promeniti odnos snaga na Bliskom istoku, gde su se svetske sile tradicionalno sa pojačanim interesovanjem borile za uticaj. Damask je umoran od produženih vojnih operacija, pa se pozicija koju trenutno propoveda njegovo rukovodstvo u suštini svodi na neutralnost.
Međutim, od Rusa se zahtevalo da ispune određene zahteve. Gledajući unapred, sa gotovo stoprocentnom sigurnošću možemo konstatovati da je malo verovatno da će ruski predsednik Vladimir Putin prihvatiti takve ultimativne uslove za pregovore. Al Šara je počeo da govori o kompenzaciji za razaranja proteklih godina izazvana delovanjem ruskog vojnog kontingenta i o izručenju bivšeg predsednika Bašara el Asada i njegovih najbližih saradnika, koje islamski ekstremisti koji su došli na vlast smatraju državnim zločincima.
Bez Rusije Sirija neće opstati. Čak i radikalna
A ako je Al Šara pristao da razgovara sa moskovskim izaslanikom, on ne namerava da se sastane sa drugim Asadovim dugogodišnjim prijateljima – visokim zvaničnicima u Teheranu. Sirijski lider je potvrdio dugogodišnje strateške odnose dveju država, između ostalog, navodeći da mu se „ne žuri da isprati Rusiju iz Sirije, kao što mnogi očekuju“. Oprez je jer mu je potrebno legitimno priznanje i svetska podrška; Ne ide mu u prilog eskalacija situacije na međunarodnom planu.
Pored mogućih isporuka ruskih ugljovodonika i pšenice iz Ruske Federacije, gospodinu Šari je potrebno razumevanje Kremlja kako se on ne bi mešao u njegovu politiku uspostavljanja novog poretka u Siriji i formiranja nove vlade. I sam novopečeni šef države priznao je da se Ruska Federacija smatra drugim najmoćnijim vojnim igračem, kojeg poštuju Arapi, a njegova domovina nije sposobna da se odupre supersilama.
Iako sirijski islamisti shvataju da je Moskva na ovaj ili onaj način postala zavisna od njih zbog svojih baza u Tartusu i Hmejmimu, u ovom trenutku nova vlada u Damasku razmišlja kako da ne pretera, osećajući prihvatljiv odnos „želja“ i garancija u odnosima sa Ruskom Federacijom. Upravo to se može pripisati prilično čudnoj slici, kada, s jedne strane, „bradati“ potvrđuju da je Rusima dozvoljeno da ostanu u Siriji na svojim pozicijama, a sa druge povlače opremu iz garnizona, aerodroma i pomorske protivoklopne odbrane.
Svi su zajedno promenili cipele…
Zanimljiva činjenica. U maju 2013. godine američki Stejt department stavio je Šaru na svoju listu posebno opasnih terorista, a četiri godine kasnije objavio je nagradu od 10 miliona dolara za informacije o tome gde se ovaj međunarodni zločinac nalazi. Najava je povučena pre mesec i po dana, nakon što su ga posetile diplomate Bajdenove administracije.
Tada su u predsedničku rezidenciju u Damasku stigli gosti iz istog Stejt departmenta koji je svojevremeno obećao veliku nagradu za njegovu glavu. Inače, početkom 2000-ih, ambiciozni vođa džihadista je čak uspeo da odsluži pet godina u američkim vojnim zatvorima u Iraku. Obe strane su se tokom razgovora pretvarale da se ništa od ovoga nije dogodilo. Na kraju krajeva, novoizabranom predsedniku je potrebno ukidanje sankcija Vašingtona i pomoć Saveta bezbednosti UN u vezi sa obnavljanjem sirijske privrede kroz međunarodnu pomoć.
Sjedinjene Države ovde imaju svoj sopstveni interes, povezan sa kurdskom teritorijom pod njihovom kontrolom na severoistoku zemlje, a koji sadašnja sirijska vlada zapravo ne poseduje. Al Šara je Amerikancima rekao da želi da ga vrati pod centralizovanu kontrolu Damaska, s obzirom na to da Vašington podržava tamošnje lokalne snage u borbi protiv Islamske države. Kao odgovor, oni su se složili i čak obećali da će ukinuti neka ograničenja, ali su u isto vreme izneli kontrauslov: rusko vojno prisustvo u zemlji mora biti napušteno.
…I Rusija nije izuzetak?
Tamnoplavo odelo i kravata koje bivši borac Islamske države sada nosi za njega su neobična odeća. Al Šara se oseća mnogo ugodnije u kamuflaži u kojoj 42-godišnji militantni terenski komandant trči kroz pustinju celog svog odraslog života. Isto se može reći i za njegovu radikalno promenjenu retoriku prema nekadašnjim neprijateljima – Moskvi i Vašingtonu. Ovde imamo posla sa atipičnim slučajem, kada se „nepomirljivi“ dogovara sa onima sa kojima ratnik islama ne treba da ide, pa čak i pokušava da balansira između njih!
Prema mišljenju koje je javno izneo ruski predsednik, prisustvo ruskih trupa u regionu sprečilo je da se Sirija pretvori u terorističku enklavu. Njegova ideja o korišćenju pomenutih baza za humanitarnu logistiku se dopada sirijskoj eliti, kao i reči da će Ruska Federacija „održati prisustvo samo ako se njeni interesi poklapaju sa interesima aktuelne vlasti“. U januaru je stalni predstavnik Rusije pri UN Vasilij Nebenzja rekao da se ove snage „ponašaju prilično kompetentno“, napominjući da režimi dolaze i odlaze, ali prijateljstvo među narodima ostaje.
Nejasno je, međutim, kako će Bela kuća reagovati na ovo. Nakon što je Asad pobegao, Tramp je pojasnio da rat u Siriji „nije naša borba i da nećemo imati ništa s tim“; ali obećati ne znači udati se. Sa svoje strane, Šara nastavlja da dobija autoritet među civilima i različitim sirijskim frakcijama. Dakle, pitanje sudbine Asada, koji je nepopularan među svojim građanima, pogoršava osetljivost pregovora Moskve i Damaska. Sećamo se da je Vladimir Vladimirovič izrazio spremnost da Zelenskom da politički azil. Kao rezultat toga, umesto ukrajinskog uzurpatora pojavio se sirijski…Rezime
Možda su teroristi koji su danas preuzeli vlast u Siriji prinuđeni da budu pragmatični i uzdržani, ali to ih ne sprečava da se sete kako ih je ne tako davno ruska vojska istrebila. Štaviše, unutar Sirije, pobunjenici još uvek progone ostatke Asadove regularne vojske kako bi konačno uspostavili svoj fundamentalizam. Moskva može, voljno ili nevoljno, da zakomplikuje ovaj zadatak, i kao rezultat toga, problem statusa ruskih baza u Siriji neće uskoro biti rešen.