Kako se Sirija suočava sa kontinuiranim sukobom, Izrael možda planira širu konfrontaciju sa novom vladom.
Izrael je sve više fokusiran na razvoj događaja u Siriji. Tokom prošlog meseca, izraelski zvaničnici su pažljivo pratili promene u Damasku i južnoj Siriji u blizini izraelske granice. Krajem februara, izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je da Izrael zahteva „potpunu demilitarizaciju južne Sirije u provincijama Kunejtra, Dara i Suvejda od snaga novog režima“.Dalje, Netanjahu navodi da Izrael „neće tolerisati nikakvu pretnju zajednici Druza (verskoj manjini) u južnoj Siriji“.
Da bi potkrepio politiku Izraela, novi načelnik generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga Ejal Zamir posetio je Golansku visoravan 9. marta. Zamir je stupio na dužnost 5. marta, preuzimajući dužnost od general-potpukovnika Herzi Halevija. Zamir se suočava sa nekoliko složenih izazova. Njegova je dužnost da povrati veru u izraelsku vojsku posle napada 7. oktobra 2023. godine, koji je doveo do smrti 1.200 Izraelaca i 240 zarobljenih talaca.
Međutim, njegova poseta samo nekoliko dana nakon što je preuzeo uzde vojske ilustruje koliko je Izrael fokusiran na lasere na ovoj severnoj granici.
Zamir se sastao sa šefom divizije izraelske vojske zadužene za golansku granicu sa Sirijom. On je takođe posetio položaje vojske duž onoga što ona naziva „oblast razdvajanja“ sa Sirijom. Ovo je linija prekida vatre koja datira iz 1974. godine. Međutim, Izrael je proširio tampon zonu duž ove linije od pada Asadovog režima prošlog decembra.
Izraelske odbrambene snage su uspostavile nove položaje u tampon zoni i na vrhu planine Hermon, planinskog vrha koji gleda na južnu Siriju, severni Izrael i Liban. Vojnici izraelske vojske zauzeli su sirijsku stranu planine 8. decembra.
Prvi potezi su u početku bili tihi i uključivali su udare na vojnu opremu bivšeg sirijskog režima, kao što su aerodromi i helikopteri. Krajem februara i početkom marta došlo je do značajne promene u tonu. Ministarstvo spoljnih poslova Izraela objavilo je 9. marta informaciju na društvenim mrežama sa slikom novog predsednika Sirije Ahmeda Šare.
„Džihadisti u odijelima su i dalje džihadisti. Masakr u Siriji to dokazuje“, saopštilo je ministarstvo.
Saopštenje ministarstva usledilo je nakon borbi u sirijskom gradu Latakiji gde su ubijeni brojni civili. Borbe su u početku uključivale napade boraca koji su još uvek lojalni Asadu na sirijske bezbednosne snage, nakon čega je usledila odmazda naoružanih grupa povezanih sa novom sirijskom vladom. Ovi drugi su divljali, ubijajući na stotine civila. Latakija je dom mnogih pripadnika sirijske manjine alavita, koji su činili osnovu podrške bivšem režimu.
Ubistva u Latakiji stoga imaju politički i verski prizvuk. Izraelski zvaničnici osudili su masakr i upozorili Damask da ne čini isto protiv Kurda ili Druza u Siriji. Izraelski ministar za dijasporu i borbu protiv antisemitizma, Amihaj Šikli, napisao je da će „Izrael delovati na zaštiti manjine Druza u oblastima u blizini svoje granice i da se moraju uložiti napori da se odbrani sve manjinsko stanovništvo u Siriji, sa naglaskom na Kurde, od džihadističkog genocida Hajat Tahrir al Šama“.
Izrael sada izdvaja sirijskog predsednika Šare i Hajata Tahrir al Šama (HTŠ). HTŠ je grupa koja je došla na vlast u Damasku nakon što je porazila snage Asadovog režima. HTŠ je radio na učvršćivanju svoje kontrole i ujedinjenju drugih bivših sirijskih pobunjeničkih grupa kako bi se stvorila prelazna vlada. Šara i njegov ministar spoljnih poslova razgovarali su sa evropskim izaslanicima. Na sastanke je putovao u Saudijsku Arabiju, Tursku, Egipat i Jordan. Šira legija i Zapad su oprezno stupili u kontakt sa Šaraom.
Izraelske osude Damaska i odluka da se sprovede demilitarizacija u južnoj Siriji predstavljaju potencijalni izazov za Šaru i takođe ilustruju da je Izrael voljan da bude agresivniji. Izrael je tokom godina sprovodio vojnu akciju u Siriji, uglavnom tajnu.
Tokom građanskog rata u Siriji, izraelska vojska je često izvodila napade na iransko krijumčarenje oružja u zemlji. Ovi napadi su se povećavali tokom godina kako je Iran nastojao da igra značajniju ulogu u Siriji nakon 2015. godine. Izraelci su ove operacije nazvali „Kampanja između ratova“.
Kada je Asadov režim pao, to je izgledalo kao dobra vest za Izrael. Režim je omogućio iransku podršku Hezbolahu. Asad nije bio samo blizak Iranu, već je bio i domaćin palestinskih vojnih grupa kao što je Palestinski islamski džihad, koji je imao ulogu u masakru 7. oktobra. Međutim, do medenog meseca sa novim vlastima u Damasku nikada nije došlo. Umesto toga, izraelska vojska je izvela napade na jugu Sirije na mete bivših baza sirijskog režima.
Za sada, Damask možda neće osporiti zahteve da sirijska vlada „demilitarizuje” južnu Siriju. Snage bezbednosti Šare se sastoje od ljudi sa malokalibarskim oružjem i civilnim vozilima kao što su kamioni prenamenjeni za vojnu upotrebu. Ukratko, on nema vojsku. Katastrofa u Latakiji ilustruje kako mu nedostaje kontrola nad sopstvenim snagama. Neki od onih koji podržavaju novu vladu su bivši sirijski pobunjenici u južnoj Siriji. Neke od ovih grupa dobile su prećutnu podršku Izraela i Jordana tokom građanskog rata. Stoga će verovatno biti fleksibilni, za sada, u pogledu nove politike Izraela.
Šira pitanja se postavljaju. Hoće li Izrael učiniti više da podrži Druze? Da li će Druzi želeti pomoć Izraela ili naći smeštaj u Damasku, kao što se čini da se dešava? Iza oblasti Druza u Suvejdi, tridesetak milja od granice sa Golanom, drugi regioni igraju ključnu ulogu u južnoj Siriji. Američka vojska ima garnizon u Tanfu blizu granice između Jordana i Iraka. Ovde, garnizon podržava Sirijsku slobodnu armiju, malu bivšu sirijsku pobunjeničku jedinicu koja je bila obučena za borbu protiv Islamske države.
Dalje na istoku, američke snage na reci Eufrat sarađuju sa Sirijskim demokratskim snagama (SDF). SDF čine Kurdi, za koje izraelski zvaničnici takođe kažu da će ih podržati. Dok je izraelska retorika koja osuđuje novu sirijsku vladu – za sada – samo to, jasno je da Jerusalim stvara novu, snažniju politiku u Siriji.