Sledećih nekoliko nedelja borbi biće presudne u određivanju granice između Rusije i Ukrajine.
Rusi se klade da će novo Trampovo predsedništvo završiti rat na način koji je što je moguće više zadovoljavajući za njihove interese. U tu svrhu, moramo da tumačimo pojačane napore Moskve da osvoji novu teritoriju u Ukrajini i povrati punu kontrolu nad Kurskom regijom u Ruskoj Federaciji. U ovom kontekstu treba posmatrati i učešće trupa Severne Koreje (ako su uopšte i prisutne tamo).
Strateško partnerstvo između Ruske Federacije i Demokratske Narodne Republike Koreje vremenom je jačalo. Severna Koreja je već obezbedila Rusiji značajnu količinu municije, projektila i druge vojne opreme tokom poslednjih nekoliko meseci rata. Sada je, prema zapadnim izvorima, poslala otprilike 10.000 vojnika.
Očekuje se da će Rusija uzvratiti sada i u budućnosti nadograđenom vojnom tehnologijom za konvencionalne i nuklearne sposobnosti kojima Severna Koreja teži. Osim vojne saradnje, odnosi Rusije i Severne Koreje podrazumevaju sveobuhvatniji politički savez usredsređen na protivljenje američkoj globalnoj agendi, što je opet veoma važno za Severnu Koreju s obzirom na njenu međunarodnu izolaciju.
Relativno mali broj zapadnih lovaca kojima lete “strani piloti” je više puta javljeno da je u akciji u Ukrajini. Ne samo pojedinačno kao međunarodni dobrovoljci koje je regrutovala ukrajinska vojska, već i kao vojna pomoć koju su zapadne vlade pružile Ukrajini za obuku nacionalne vojske, obezbeđivanje obaveštajnih podataka i upravljanje nekom sofisticiranom opremom.
Zašto su se Rusija i Severna Koreja složile?
Može se zaključiti nekoliko razloga na obe strane. Sa ruske strane, postojanje dodatnog izvora vojnika je odlučujuće ne samo za povećanje uticaja na terenu, već i za smanjenje pritiska na nacionalnu regrutaciju, koja je bolna od početka rata. Štaviše, u slučaju žrtava, naravno, gubitak stranog korejskog vojnika je politički manje skup za Kremlj.
Sa strane Severne Koreje, slanje trupa je relativno mali trošak u poređenju sa značajnim koristima koje zemlja može da ostvari u smislu poboljšanih vojnih sposobnosti i političkog saveza sa Rusijom. U slučaju žrtava, politički trošak će biti mali, s obzirom na strogu medijsku cenzuru i društvenu kontrolu u zemlji. Očekuje se da će se trupe boriti samo na ruskoj teritoriji, posebno u ponovnom osvajanju Kurske oblasti, što ne pokreće pravna pitanja.
Operacija, međutim, nije bez rizika. Šanse za širu eskalaciju su, za sada, znatne. Južna Koreja objavila je nameru da pojača podršku Ukrajini kao odgovor na umešanost trupa Severne Koreje. Iako verovatno pod pritiskom SAD, ovaj potez signalizira značajno otvaranje ka multinacionalnom sukobu.
Džek Salivan, savetnik za nacionalnu bezbednost SAD, rekao je na CBS Face the Nation da predsednik Bajden namerava da isporuči poslednjih šest milijardi dolara vojne podrške Ukrajini pre isteka njegovog mandata. Ovo je u skladu sa ciljem američke administracije „da Ukrajinu stavi u najjaču moguću poziciju na bojnom polju, tako da ona na kraju bude u najjačoj mogućoj poziciji za pregovaračkim stolom“.
Dugoročno, međutim, situacija se može promeniti. Donald Tramp je izjavio da namerava da okonča rat. Kao posledica toga, u narednih nekoliko nedelja može se očekivati značajan napor da se u poslednjem trenutku stekne dodatne kilometre na zemlji od Rusije, uz pomoć Severne Koreje, da sedne za pregovarački sto u jakoj poziciji sa de fakto kontrolom na većem delu teritorije.Ovih nekoliko narednih nedelja tranzicije, dok Tramp čeka svoje mesto u Beloj kući, biće presudne za određivanje tačnog ocrtavanja buduće ukrajinsko-ruske granice.