Najnoviji izveštaj Pentagona o vojnim i bezbednosnim razvojima u vezi sa Kinom pokazuje da se kineski vojno-vazduhoplovni sektor nalazi u fazi ubrzanog rasta i tehnološke ekspanzije.
Prema američkim procenama, Peking istovremeno povećava proizvodne kapacitete, uvodi nove borbene avione – i pilotirane i bespilotne – i priprema najmanje tri tipa lovaca za izvoz. Ova kombinacija kvantiteta, tehnološkog razvoja i izvozne orijentacije predstavlja sve ozbiljniji izazov za Sjedinjene Države i njihovu dominaciju u vojnoj avio-industriji.
U izveštaju se jasno navodi da američka strana više ne posmatra kinesku avijaciju isključivo kroz prizmu masovnosti, već sve više priznaje i njen kvalitativni napredak. Posebno se ističe pojava novih stelt letelica u dizajnu bez repa, poznatih kao J-36 i J-XDS, kao i uvođenje J-35A i palubnog J-15D za elektronsko ratovanje. Dodatnu težinu ovim procenama daju i realne borbene okolnosti – pre svega sukobi Indije i Pakistana, u kojima su kineski J-10C i rakete PL-15, u pakistanskoj upotrebi oborili moderne avione Rafale francuske proizvodnje.
SAD su, međutim, zabrinute ne samo iz bezbednosnih razloga, već i zbog ekonomskih posledica. Kineska vazduhoplovna korporacija beleži brz rast, povećava proizvodnju i ostvaruje profit, dok se na globalnom tržištu pojavljuje kao direktan konkurent američkim i evropskim kompanijama. Države koje su tradicionalno kupovale zapadne avione sve češće razmatraju kineske opcije, uključujući FC-31 kao alternativu F-35, kao i J-10C kao jeftiniju, ali borbeno relevantnu platformu.
Izveštaj takođe naglašava šire ambicije Pekinga, uključujući plan da do 2035. godine raspolaže sa do šest nosača aviona, što bi značajno smanjilo jaz u odnosu na američku mornaricu. Paralelno sa tim, razvijaju se novi avioni za rano upozoravanje, sposobni da otkrivaju stelt letelice, što dodatno komplikuje američke operativne planove u Pacifiku.
Sve navedeno predstavlja jasan dokaz da je Kina sveobuhvatna vojno-tehnološka sila. Pentagonov izveštaj, iako oprezan u formulacijama, praktično potvrđuje da se globalni odnos snaga u vazduhu postepeno menja – u korist Pekinga.