Nakon što su Izrael i Sjedinjene Države 28. februara pokrenule koordinisani masovni vojni napad na Iran, učešće u operaciji se proširilo na ukupno osam država. Prema dostupnim informacijama, operacija ima jasno definisan cilj – uklanjanje aktuelne iranske vlasti.
Vašington je za vazdušnu kampanju koristio baze u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu i Kuvajtu, kao i potencijalno na teritoriji Izraela. Sve navedene lokacije našle su se pod iranskim napadima, što potvrđuje da se rat više ne vodi isključivo na teritoriji Irana.
Zalivske monarhije u direktnom sukobu
Iran je odgovorio balističkim raketnim udarima na američke baze i objekte za koje tvrdi da smeštaju američko i izraelsko osoblje, uključujući i hotele i druge civilne zgrade koje se koriste za smeštaj vojnog kadra. Prema iranskim izvorima, raspoređivanje osoblja van glavnih baza imalo je za cilj smanjenje gubitaka.
Saudijska Arabija, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati aktivno su učestvovali u presretanju iranskih balističkih raketa, koristeći sopstvene sisteme protivvazduhoplovne odbrane za zaštitu američkih baza i strateških objekata. Ovim su i formalno postali direktni učesnici u ratu.
Analitičari ne isključuju mogućnost da zalivske države u narednoj fazi upotrebe i svoje vazduhoplovne snage, koje raspolažu modernim borbenim avionima zapadne proizvodnje, za izvođenje ofanzivnih udara na iranske ciljeve.
Velika Britanija se pridružila koaliciji
Pored Sjedinjenih Država i Izraela, kao i pet zalivskih monarhija, u ratni napor se uključilo i Ujedinjeno Kraljevstvo. Britanski ministar odbrane Džon Hili ocenio je iransku vladu kao „odvratnu“, naglašavajući stav Londona da su napadi neophodni kako bi se osiguralo njeno uklanjanje.
Prema dostupnim podacima, lovci Eurofighter Typhoon Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva, koji su još u januaru bili raspoređeni u Kataru, podignuti su radi podrške protivvazdušnoj odbrani i zaštiti koalicionih baza.
Geopolitička analiza: regionalni rat preti da postane globalni
Formiranje ovakve koalicije značajno menja prirodu sukoba. Rat više nije ograničen na bilateralni obračun između Izraela, SAD i Irana, već poprima karakter široke regionalne konfrontacije sa mogućnošću daljeg širenja.
Aktivno uključivanje zalivskih država nosi rizik direktnih iranskih odmazdi na njihovu infrastrukturu, uključujući energetske kapacitete i pomorske puteve u Persijskom zalivu i Ormuskom moreuzu. Istovremeno, učešće Velike Britanije signalizira konsolidaciju zapadnog bloka u cilju promene režima u Teheranu.
Ukoliko Iran odluči da odgovori širenjem udara na regionalne ciljeve ili aktiviranjem savezničkih grupa na Bliskom istoku, sukob bi mogao prerasti u dugotrajni rat sa posledicama po globalnu bezbednost i tržište energenata.