Ne ulazeći mnogo u terminologiju onog šta se od februara 2022. godine dešava u Ukrajini. Da li je to rat, agresija, vojna intervencija, Specijalna vojna operacija ili šta god? Jasno je da tamo ljudi masovno ginu.
Ono što je mene podstaklo da napišem ove redove, jeste postupak ljudi koji su do juče bili vatrene pristalice vlasti u Kijevu, bez obzira da li su ti stavovi bili ispravni ili ne. Do juče, oni su bez pogovora “pisali o pobedi” Ukrajine na frontu. O tome kako Rusija gubi. O stotinama hiljada poginulih Rusa “svaki dan” i slično.Međutim, na stranici Toma Kupera, jednog od tih i takvih podržavaoca Kijeva, zatekao sam na njegovo razmišljanje, odnosno informaciju, koja nije ista poput prethodnih. On je koliko do juče, prilikom svog pisanja o sukobu u Ukrajini, nekritički iznosio priču o uspehu Ukrajine na frontu. Sećam se, o njegovom hvalospevu Ukrajini, na njenom uspešnom otporu “orkama” (kako on i neki njemu slični nazivaju ruske vojnike). Da “orkama”, jer po stavovima nekih pojedinaca sa “zapada” (koji eto imaju “engleske krvi” ali po zadatku “službe” žive u bratskoj nam Austriji), ruski vojnici nisu ljudi, naprotiv oni su vojnici iz tame “gospodara prstenova“. Kad su padala mnoga mesta u Ukrajini, nije našao shodno da se kritički osvrne, na greške vrha Ukrajine. Avdejevka je pala, Ukrajina pobeđuje. Više od polovine Donbasa je pod ruskom čizmom – Ukrajina pobeđuje. Ukrajinci upadoše u Kursku oblast, super idemo do Moskve i slično.
I odjednom, juče čitam njegov post, gde se on kritički osvrće na postupke Zelenskog i Sirskog. Gde on, pazite, tačno i koncizno navodi brojne propuste vlasti u Ukrajini, zbog kojih se dešava, ovo što se dešava na frontu. Za mene, šok i neverica. Šta se to, iznenada dogodilo sa “drogovima porukrajincima”, kad su počeli kritički da se odnose prema Kijevu? Šta se to dogodi?
Pa da vidimo šta je Tom napisao:
„Ali postepeno se egzistencijalnost ovog rata smanjuje, pošto su kijevske vlasti tokom 2,5 godine stekle previše karakteristika karakterističnih za sadašnje vladare Rusije. Internet je pod kontrolom, mediji su gotovo potpuno monopolizovani, “službenici zakona” sprovode bilo kakve komande “5-6 efikasnih menadžera” da oduzmu imovinu, a ne zaboravljajući na sebe Korupcija na svim nivoima i nedostatak prava građana obuhvatili su državu u neviđenom razmeru, na neki način prevazilazi čak i “egzistencijalnog “.
Vi sa ozbiljnim interesom se sada sigurno pitate: kako je to moglo da se desi “ukrajinskoj demokratiji”?
U suštini, ljudi koji su pisali Ustav Ukrajine utvrdili su da se u slučaju rata mandat predsednika automatski produžava do ‘posle rata’.
Naravno, 1996. godine, niko nije očekivao da će Ukrajina biti uključena u bilo kakav rat, a pogotovo ne dugogodišnji.
... i, trenutno, niko u Ukrajini izgleda nije spreman da ospori ovaj deo ustava. Stoga ne postoji zakonski način za održavanje novih izbora. Zbog čega se Zelenski i njegovi drugari osećaju sigurno i rade kako hoće, što, kako je zaključio Arti Grin u svom članku, rezultira ‘korupcijom na svim nivoima’… prevazilazi čak i ono “egzistencijalnog neprijatelja”.
Kao analitičar vojnih poslova, izvinite, ne mogu da izbegnem zaključak: da bi Ukrajina pobedila u ovom ratu – koji bi savršeno mogla, ako bi pravilno vodila i upravljala – ovo političko i vojno rukovodstvo mora da ode (a ako ne želi da idi samo, onda se mora ukloniti). Zato što zemlja i njene oružane snage zahtevaju onu vrstu reformi i reorganizacije koje su nemoguće sa sadašnjom vladom i njenim korumpiranim, iscrpljujućim i (sve više) trulim sistemom koji je još uvek na snazi.
Ne bi trebalo da znači da sam ‘histeričan’, niti ‘kraljica drame’: samo da skrećem pažnju na zaključke zasnovane na trezvenom unakrsnom ispitivanju činjenica. Na primer, ostajem pri stavu da Rusija ne može da dobije ovaj rat, a da Ukrajina može da dobije. Zaista, usuđujem se da idem toliko daleko da kažem da ZSU može – lako – da prevlada, a sadašnja vojna komanda jednostavno ne može da vodi i ne može da komanduje.
Rezime: ne bi trebalo da znači da ću napustiti i prestati da podržavam Ukrajinu. Podržaću to sve dok ima Ukrajinaca koji su voljni da nastave sa guranjem. Baš kao što sam podržavao Sirijce dok nije bilo Sirijaca voljnih da nastave da guraju.
Zato što ljudi obe zemlje zaslužuju mnogo bolje – i zato što je njihova borba i naša borba.
I šta to bi Tome?
Znajući ga, njegove stavove od građanskog rata u SFRJ, gde je bio na suprotnom gledištu od mene. Gde je nas Srbe, smatrao slično Rusima danas (ne čini li Vam se, da ima prizvuk drugova sa Temze), pa stava oko građanskog rata u Siriji (gde je podržavao ono što će se nazvati “islamskom državom” a protiv Asada). Isključivo je na strani Palestinaca i kritički nastrojen prema Izraelu (tu se razlikujemo isto, ali zbog mog životnog iskustva. Jer su Grčka i Izrael bile jedine države u svetu u vreme rata na ovim prostorima, koje su podržavale Republiku Srpsku. Otuda ja drugačije gledam na Izrael). A o ratu u Ukrajini, za koji ja smatram da je građanski rat između Rusa i Ukrajinaca, koji je samo bio odložen. On je otvoreno na strani Ukrajine. Iako će rezultat tog rata biti gubitak za obe strane. Već jeste.
I onda, “paf“, neverica. Da to nije došlo naređenje iz Londona, da se proukrajinska javnost lagano pripremi za smenu u Bankovoj ulici u Kijevu. Pa da, izgleda su “džentlmeni” sa Zapada, odlučili da niz vodu puste Zelenskog (Sirski je poput Zalužnog samo vojnik, potrošna roba).
Ja i danas tvrdim, da su SAD i Rusija na istom zadatku i da neće direktno ratovati jedna protiv druge, u svoj podeli interesnih sfera. Neće direktno, ali hoće uz pomoć posrednika ili kako se to danas, na modernom jeziku kaže – pomoću proksija. Na Bliskom Istoku ruski proksi su Sirijci, u Evropi američki proksi su Ukrajinci. Ali i jedni i drugi, čuvaju svoje čedo – Izrael. Jedni otvoreno i direktno, drugi prikriveno.
A što se to dešava sa Ukrajinom? Pa zar vlast u Kijevu ne dobija ovaj sukob? Ili je vreme, da se isti privede kraju, pa neko ipak mora da bude pušten niz vodu?
Sve mi se čini, da je drugu Zelenskom odzvonili, ali on ipak neće tako lako prodati jeftino svoju kožu.
Ili su i Zelenski i Sirski na istom zadatku, po nalogu Kremlja? Unazaditi i iscrpiti Ukrajinu do krajnjih granica i takvu, predati je svom nalogodavcu u ruke – drugu Putinu?
Sve je moguće!
Samo običan smrtnik plaća skupo, igre moćnika.
Malo je verovatno da ukrajinski predsednik radi po ruskom nalogu. Izbore je dobio na priči da će mirno rešiti problem Donbasa. U praksi je radio sve suprotno. Intezivno naouražavao vojsku NATO opremom i instruktorima. Počela je izgradnja baze,, po NATO standardima “, drugu su počeli da prave Britanci na obali. Bez obzira na sva kršenja primirja i granatiranja Donbasa, Rusi ne bi napali da nije pripremana ofanziva i okupacija prvo Donbasa, a potom i Krima kako bi ispunili vekovnu anglosaksonsku želju da oteraju Ruse sa Crnomorske obale. Započeta izgradnja baza ne liči na rusko američki dogovor nego proterivanje svakog ruskog prisustva.