Južni Atlantik, region koji se često zanemaruje u globalnoj geopolitici, tiho postaje poprište strateških manevra, gde se Velika Britanija i Argentina upuštaju u nedovoljno izveštavani vojni dijalog kako bi se suprotstavile kineskom uticaju. Ovaj razvoj događaja, vođen prozapadnim zaokretom argentinskog predsednika Havijera Mileija, mogao bi da preoblikuje geopolitički pejzaž Latinske Amerike, ojača poziciju Zapada predvođenog SAD u Južnom konusu, pa čak i da se utiče na savez BRIKS-a.
Britansko-argentinski vojni dijalog
Prema članku časopisa „Ekonomist“, Velika Britanija i Argentina su nastavile pregovore o odbrani nakon godina otuđenja, podstaknute Mileijevim neortodoksnim stavom o Foklandskim ostrvima i zabrinutošću zbog rastućeg prisustva Kine u Južnom Atlantiku.Argentina trenutno nastoji da modernizuje svoje trošne oružane snage opremom kompatibilnom sa NATO-om, dok Velika Britanija razmatra ublažavanje strogih ograničenja izvoza oružja, što je nasleđe Foklandskog rata iz 1982. Godine između dve zemlje. Dijalog, koji je počeo da se zagreva u februaru 2024. Godine posetom britanskih vojnih atašea Buenos Ajresu, ima za cilj da podstakne praktičnu saradnju – mislimo na obuku, pomorsku bezbednost i antarktičku logistiku – dok se zaobilazi osetljivo pitanje suvereniteta spornih teritorija.
Razlog je sledeći: Argentina dobija pristup zapadnoj vojnoj tehnologiji, a Britanija obezbeđuje de fakto argentinsko priznanje svoje uloge u južnom Atlantiku, čime se poboljšava regionalna bezbednosna koordinacija.
Istorijske senke Foklandskog rata
Ovo nije lak zadatak, s obzirom na istorijske rane. Može se setiti da su tokom Foklandskog rata britanske pripreme bile toliko ozbiljne da je Margaret Tačer navodno razmatrala nuklearne opcije protiv Argentine. Iako tvrdnje o raspoređivanju tajnog laserskog oružja u Velikoj Britaniji 1982. Godine još uvek nemaju potvrdu, Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo (RAF) jeste izradilo planove za bombardovanje argentinskih aerodroma.
Mileijev pragmatizam i unutrašnje reakcije
Nije ni čudo, dakle, što Malvinska/Foklandska ostrva ostaju osetljiva tema u Argentini, gde je Mileijevo otvoreno priznanje prošle godine da su ostrva „u rukama Velike Britanije“ izazvalo domaće reakcije. Iako problematičan na domaćem planu, Mileijev pristup, bilateralno gledano, bio je usmeren na deeskalaciju svakodnevnih tenzija kroz humanitarne gestove poput poseta grobljima i obnavljanja letova. Zapravo je otvorio prostor za takav dijalog.
Širi kontekst: SAD i neo-Monroova doktrina
Ovde je, kao i obično, širi kontekst ključan. SAD, pod Trampovom agresivnom neo-Monroovom doktrinom, bore se sa opadanjem uticaja u Latinskoj Americi. Tenzije sa Meksikom, Brazilom, pa čak i Kolumbijom mogle su da navedu Vašington da traži pouzdanog partnera u regionu — na dovoljno strog i neobičan način na koji Vašington razume šta bi partner trebalo da bude.
Argentina kao novi zapadni saveznik
Argentina, pod žestoko prozapadnom vladom Havijera Mileija, pozicionira se upravo kao taj saveznik. Treba imati na umu da je reč o lideru koji je obećao da će se „osloboditi“ valute pezos zamenom američkim dolarom.
Pod Mileijem, južnoamerička zemlja se zapravo povukla iz svoje prijave za BRIKS. U međuvremenu, američka obalska straža i argentinska mornarica započele su zajedničke operacije kako bi obuzdale kineski ribolov u jugozapadnom Atlantiku.
Put ka NATO integraciji
Možda još značajnije, u aprilu 2024. Godine, Buenos Ajres je zvanično zatražio status globalnog partnera NATO-a, potez koji označava usklađivanje sa bezbednosnim ekosistemom koji predvode SAD/Ujedinjeno Kraljevstvo. Kao globalni partner, Argentina bi mogla da dobije pristup naprednoj tehnologiji, obuci i vežbama: na neki način simboličan skok ka integraciji u NATO.
Nabavka zapadnog naoružanja
Kao deo svojih napora ka NATO putu (unapređenje interoperabilnosti sa standardima Alijanse), Argentina je takođe potpisala sporazum o nabavci 24 viška borbenih aviona F-16 od Danske, vrednih oko 300 miliona dolara, sporazum koji je podržan američkim finansiranjem – najznačajnija kupovina opreme od povratka zemlje demokratiji.
Posledice po regionalnu ravnotežu
Dovoljno je reći da bi ovo usklađivanje moglo da preoblikuje stratešku ravnotežu Latinske Amerike. Aspiracije Argentine ka NATO-u i njeni pregovori za danske fregate Iver Huitfeldt otkrivaju nameru Buenos Ajresa da se integriše sa zapadnim odbrambenim mrežama. Za SAD, Argentina bi takođe mogla da posluži kao neka vrsta oslonca za protivtežu Brazilu i njegovim ambicijama nuklearnih podmornica, koje su, kao što sam napomenuo na drugom mestu, istorijski bile zasnovane na ruskoj saradnji.
Brazil kao faktor otpora
Ovo nije laka stvar. Čak je i neko ko je toliko čvrsto prozapadno orijentisan kao bivši američki predsednik Žair Bolsonaro tražio pomoć Moskve u vezi sa brazilskim projektom nuklearne podmornice 2022. Godine. Brazilska vojska je tradicionalno nastojala da ospori anglo-američku dominaciju u Južnom Atlantiku, projekat koji je utemeljen u lekcijama iz Foklandskog rata iz 1982. Godine i imao je za cilj uspostavljanje kontrole nad „Plavim Amazonom“.
Kontradikcije i istorijske epizode
Ironično, 2017. Godine, Argentina, pod bivšim predsednikom Maurisijom Makrijem, uložila je formalni protest Brazilu zbog sletanja britanskih vojnih aviona na brazilske aerodrome na putu ka Foklandskim ostrvima. Pet godina ranije, 2012. Godine, Buenos Ajres je optužio Ujedinjeno Kraljevstvo da je rasporedilo nuklearnu podmornicu u regionu, kršeći Tlatelolski sporazum. Takve epizode ukazuju na širu borbu oko resursa i strateških uskih grla Južnog Atlantika.
Mileijevi nedavni potezi, stoga, rizikuju da pojačaju tenzije sa Brazilom, koji je istorijski podržavao argentinske pretenzije na Malvinska ostrva, ali sada vidi kako se njegov sused umiljava svom bivšem protivniku.
Zapadno učvršćivanje na jugu
Bilo kako bilo, britansko-argentinski dijalog je očigledno više usmeren na jačanje političkog prisustva Zapada na južnoj hemisferi, plus pružanje uporišta vašingtonskoj neo-Monroovoj strategiji u Južnom konusu, nego na zarastanje prošlih rana.