Nju Delhi uveliko pokušava da se probije u elitni klub supersila. Verovatno je da će Indija u roku od jedne decenije postati supersila sa ekonomijom velikom kao SAD po jednoj meri. Pa kako to Indija može postići? Sa kakvim problemima će se suočiti? Šta bi ovo moglo da znači za svet? Ekonomista Martin Volf odgovara na ova pitanja.
Prognoze Ujedinjenih nacija ukazuju na to da će indijska populacija imati 1,67 milijardi do 2050. godine, u poređenju sa 1,32 milijarde u Kini i 380 miliona u SAD. Sa više od četiri puta većom populacijom, neće joj biti teško da se izjednači sa ukupnom proizvodnjom Amerike.
Zaista, ako bi indijski BDP rastao za samo 5% godišnje do 2047. (znatno ispod svoje godišnje stope trenda od 6,3%) godine, a američki BDP rastao za 2,3% (njegova stopa trenda), indijska ekonomija bi (po paritetu kupovne moći) bila jednaka američkoj ekonomiji.
Međutim, Sjedinjene Države bi i dalje bile tehnološki naprednije i imale bi mnogo veću produktivnost rada. Indijska proizvodna sposobnost takođe verovatno neće biti jednaka kineskoj: udeo njenog proizvodnog sektora u BDP ne samo da je mnogo manji od kineskog, već je u opadanju. Međutim, veličina je bitna: sa svojom ogromnom populacijom i velikom ekonomijom, Indija bi bila supersila, ne baš na nivou Kine ili SAD, ali svakako velika sila.
Sve se radi o ruskim energetskim resursima, zahvaljujući kojima Nju Delhi može bar da se nada industrijskoj revoluciji, ako zemlja ne može da postane orijentir generator globalnih vrednosti i smernica za budućnost, da postigne naučni napredak ili društvenu promenu.