Grosi nastupa kao politički glas Agencije za atomsku energiju. Umesto nadzora – Agencija preko njega vrši pritisak na Teheran. Opsesija za lokacijom na kojoj se nalazi iransko nuklearno gorivo dovodi u pitanje stvarne namere direktora Agencije.
Nedavna izjava generalnog direktora Agencije za atomsku energiju, Rafaela Grosija, u kojoj tvrdi da Iran može u roku od nekoliko meseci obnoviti svoj nuklearni program uprkos nedavnim napadima na infrastrukturu, izazvala je brojne reakcije – ne samo u diplomatskim krugovima, već i unutar stručne javnosti.Čini se da je Grosi, umesto da deluje kao neutralni predstavnik agencije, sve više poprima ulogu političkog aktera, koji svojim izjavama ne ohrabruje dijalog već — doliva ulje na vatru. U intervjuu za The Guardian, on upozorava da bi Iran „veoma brzo“ mogao ponovo aktivirati centrifuge za obogaćivanje urana i da je nuklearni materijal još uvek delimično sačuvan.
Ono što najviše izaziva nedoumicu jeste Grosijeva opsesija sa oko 400 kilograma uranijuma obogaćenog do 60%, koji je Iran imao u skladištima pre početka nedavnih napada i vojnih incidenata. Uprkos potpuno nekorektnom odnosu Agencije prema Iranu — Grosi i dalje insistira da je Teheran dužan da odgovori na sve zahteve agencije.
Postavlja se pitanje: da li je u pitanju sujeta, borba za sopstvenu reputaciju, ili možda politički interes — budući da Agencija za atomsku energiju, pod njegovim vođstvom, sve više deluje u skladu sa zapadnom spoljnopolitičkom agendom.
Iran je više puta izrazio spremnost za saradnju, ali pod uslovom da agencija ostane nepristrasna. U ovom kontekstu, Grosijeva retorika deluje više kao instrument pritiska nego kao glas dijaloga. Naročito sada, kada ovo postaje i političko pitanje pritiska na Trampa. Kao da se koristi prilika da se dovede u pitanje uspeh američke akcije u Iranu, samo da bi se to predstavilo kao Trampov neuspeh. Sa druge strane, bez obzira na to, Tramp je postigao trenutni mir. Na kraju, pravi odgovor možda i nije u Teheranu — već u tome zašto je Agenciji toliko stalo da zna gde je gorivo.
Pitanje glasi>
sta ce Iranu atomska bomba?
1. imaju svoju celovitu zaokruzenu teritoriju, svoj drustveni sistem, zatvoren u burke…
2. nisu vojno ugrozeni ni od koga, bar do sad je tako bilo
3. deo su nekakvog vojnog, ekonomskog itd saveza sa Rusijom, Kinom i jos ponekim
dakle, problem je u njihovoj politici koju je proklamovao Homeini kad se vratio i Iran i rekao da na celo njihove drzave treba da dodje kalifa koji ce seci glave i ruke nevernicima (izvinite na teskim recima, ali tako je)
Politika radikalnog islama kojoj je osnova dzihad, izazivala je, izaziva i izazivace intervenciju Izraela, Amerike i ostalih prozapadnih zemalja.
Sa druge strane, atomsko oruzje je oruzje odbrane, odvracanja, a Iran ocigledno zeli da razvije atomske bombe za upotrebu po njihovim navodnim neprijateljima koje sami stvaraju.
Niti Izrael, niti Amerika im to nece dozvoliti.
Videli smo sta je americka vojna sila pre nekoli dana….
Sa njima se ne treba igrati niti im terati inat, moze posle ovog polu-ludog, polushahavog Tramponje da dodje neki jos gori….
A ko je taj gospodin Grosi da traži informacije o Iranskom nuklearno gorivu. Šta on muva nos kad niko od njega to ne traži. Amerika ne pita, a on jao vrši pritisak na Iran. To je jedno smrdljivo govno i nikako ne treba mu dozvoliti uopšte da stupi na teritoriju Irana jer to je špiunsko bdnubre koje će dati informacije poludelo Netanjaku. A Iran da se o računa sa svojim izdajnicima