Nove oružane snage Damaska ostvarile su strateški prelom na severu Sirije. Zauzimanjem grada Tabke, vojnog aerodroma i ključne brane na Eufratu, put ka Raki je potpuno otvoren. Istovremeno, linije Sirijskih demokratskih snaga (SDF) u Deir ez-Zoru se urušavaju pod pritiskom vojske i lokalnih plemena.
Pad Tabke: Kraj kurdske kontrole nad ključnom infrastrukturom
Nova Sirijska arapska armija (SAA) preuzela je 18. januara 2026. potpunu kontrolu nad strateški važnim gradom Tabka i pripadajućim vojnim aerodromom. Najznačajniji uspeh ove operacije je obezbeđivanje brane Eufrat, najvećeg hidroenergetskog objekta u Siriji, čime je Damask povratio kontrolu nad vitalnim resursima zemlje.
Prema izveštajima sa terena, sirijske snage su ušle u grad iz nekoliko pravaca, prisiljavajući borce SDF-a na povlačenje. Dok vojska sprovodi operacije čišćenja, Ministarstvo informisanja Sirije optužilo je snage pod kontrolom Kurda za egzekucije civila i zatvorenika tokom povlačenja iz grada, što je Damask okarakterisao kao ratni zločin prema Ženevskim konvencijama.
„Lekcija istorije preko noći“: Ofanziva ka Raki
Tempo napredovanja sirijske vojske iznenadio je i međunarodne posmatrače. Nakon zauzimanja četvrti u Alepu pre manje od dve nedelje, fokus operacija je munjevito prebačen na istok. Vojni analitičari opisuju ovaj pokret kao „masivna klešta“ koja stežu preostala uporišta SDF-a.
Trenutno se vojne jedinice nalaze na manje od 5 kilometara od zapadne kapije Rake. Prema podacima Sirijske opservatorije za ljudska prava (SOHR), SDF je već izgubio kontrolu nad oko 75% teritorije Tabke, dok se u oblasti Mansure predalo 64 borca nakon što su ostali u potpunom okruženju.
Kolaps linija u Deir ez-Zoru: Plemena okrenula leđa SDF-u
Dok vojska napreduje ka Raki, na istoku zemlje, u provinciji Deir ez-Zor, došlo je do masovnog ustanka lokalnih arapskih plemena protiv kurdske administracije. U koordinaciji sa sirijskom vojskom, plemenske snage su izvršile udar na ekonomski krvotok regiona: Naftno polje Al-Omar i gasno polje Koniko prešli su pod kontrolu provladinih snaga. Lokalni izvori potvrđuju prebege arapskih pripadnika SDF-a, što je izazvalo unutrašnje pucanje odbrambenih linija kurdskih snaga.
Bezbednosni vakuum nastao nakon povlačenja američkih snaga, koje su ranije koristile ova polja kao baze, omogućio je Damasku da gotovo bez otpora povrati kontrolu nad najvažnijim energetskim resursima.
Humanitarna kriza i bezbednosni rizici
Situacija u samoj Raki je kritična. Snabdevanje vodom je potpuno prekinuto nakon što je eksplozija oštetila glavne cevovode kod starog mosta na Eufratu, koji je navodno dignut u vazduh od strane SDF-a kako bi se usporilo napredovanje vojske.
Najveću zabrinutost izaziva sudbina zatvora u Raki, gde se nalazi više od 2.000 pripadnika Islamske države (ISIS). Postoji veliki rizik da bi u haosu povlačenja moglo doći do masovnog bekstva terorista, što bi moglo ponovo destabilizovati region.
Diplomatska tišina Vašingtona
Uprkos apelima rukovodstva SDF-a, Sjedinjene Države za sada ne pokazuju zvaničnu reakciju na brzo urušavanje svojih dojučerašnjih saveznika na terenu. Iako su vođeni razgovori u Erbilu, činjenica da su rute snabdevanja presečene, a naftna polja izgubljena, sugeriše da je politička mapa Sirije pretrpela nepovratnu promenu u korist nove centralne vlasti u Damasku.