Radnička partija Kurdistana (PKK) je u petak započela proces razoružanja nakon četiri decenije oružane borbe protiv Turske. Na ceremoniji u pećini Jasana na severu Iraka, oko 30 boraca PKK je simbolično uništilo svoje oružje, stavljajući ga u kotao gde je zapaljeno. Ovaj događaj označio je početak procesa koji će trajati tokom leta i koji je pozdravio turski predsednik Redžep Tajip Erdogan kao ,,kritični prag“ ka ,,Turskoj bez terora“.
Ključni trenutak za region
Ceremoniji su prisustvovali turski, irački i kurdski zvaničnici, uključujući predstavnike prokurdske DEM stranke. Borci su uništili automatske puške AK-47 i drugo oružje, što je predstavljalo jasan znak prekida sa oružanom borbom. Zatvoreni lider PKK Abdulah Odžalan, koji se nalazi u turskom zatvoru od 1999. godine, ranije je pozvao grupu na prelazak u ,,demokratsku politiku“, što je omogućilo ovaj istorijski korak.
Duga putovanja ka miru
Sukob između PKK i turske države započeo je 1984. godine i procenjeno je da je od tada poginulo preko 40.000 ljudi. PKK, koju Turska, EU i SAD smatraju terorističkom organizacijom, prvobitno se borila za nezavisnu kurdsku državu, a kasnije za veću autonomiju. Iako su prethodni mirovni pokušaji propadali, ovaj put proces je podržan direktnim razgovorima između Ankare i Odžalana, što je dalo novu nadu za trajni mir.
Šta sledi?
Turska sada planira legalnu reintegraciju bivših boraca PKK u društvo, dok Kurdi traže veća prava u jugoistočnoj Turskoj, gde čine većinu stanovništva. Ovaj proces ima potencijal da utiče i na susednu Siriju, gde su kurdske snage bliske PKK bile ključni saveznik SAD u borbi protiv Islamske države. Međutim, iako je ceremonija bila simbolična, stvarni mir zavisi od političkih promena u Turskoj i spremnosti obe strane da izgrade poverenje.
Ostaju izazovi
Kurdi očekuju da Erdogan i turski parlament odgovore na njihove zahteve za veća prava, dok Ankara insistira na potpunom razoružanju pre daljih pregovora. ,,Ovo je početak dugog puta,“ rekao je jedan od kurdskih posmatrača. ,,Ali prvi put imamo stvarnu šansu za mir.“ Iako su optimizam i nade velike, ostaju pitanja o tome kako će se ovaj proces odvijati u praksi i da li će obe strane moći da prevaziđu duboko ukorenjene sukobe i nesporazume.