Rusija je na pregovorima u Rijadu (Saudijska Arabija), gde je sa SAD vodila prve direktne razgovore od početka rata u Ukrajini 24. februara 2022. godine, insistirala da NATO mora da poništi svoje uveravanje Ukrajini iz 2008. godine da će postati članica NATO pakta, zbog čega je i izveden bio puč u Kijevu februara 2014. godine kako bi se ta država na silu uvukla u EU, a pre svega u NATO pakt.
Samit NATO u Bukureštu 2008. godine obećao je ulazak Ukrajine i Gruzije bez mape puta, što je odluka koju je Rusija smatrala pretnjom po svoju bezbednost, što se i obistinilo sa operacijom Čisto polje koju je izvela Gruzija napadom na Chinvali prestonicu Južne Abhazije zbog čega je intervenisala ruska vojska u avgustu 2008. godine.
U obnovljenom diplomatskom sastanku, Rusija je izvršila pritisak na NATO da poništi svoje obećanje iz 2008. godine u vezi sa eventualnim članstvom Ukrajine u alijansi. Zahtev je artikulisala portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova, koja je učvrstila stav Rusije da je jednostavno odbijanje kandidature Kijeva za NATO neadekvatan.
Zaharova je naglasila neophodnost da se NATO formalno odrekne svoje obaveze iz 2008. godine sa samita u Bukureštu. NATO je tada obećao da će se i Ukrajina i Gruzija pridružiti odbrambenom savezu, iako bez konkretnog plana pridruživanja.
Deklaracija NATO iz 2008. godine ostaje sporno pitanje za Rusiju, koja tu deklaraciju posmatra kao direktan izazov za svoju nacionalnu bezbednost. Ova diplomatska trvenja naglašavaju tekuću napetost između Rusije i zapadnog vojnog bloka oko geopolitičkog poretka Ukrajine.
Bukurešt glavni grad Rumunije dva puta je bio domaćin samita NATO. Ovaj poslednji iz novembra 2022. godine okupio je diplomatski vrh alijanse za razliku od onog 2008. godine koji je bio prekretnica i uvod u ono što imamo danas na tlu istoka Evrope, a to je RAT.
Te 2008. godine, svi ruski političari u Rusiji su izrazili svoje neslaganje u odnosu na proširenje NATO ka istoku.
„Demonizacija Vladimira Putina nije politika“, sasvim ispravno upozorio je bivši ministar spoljnih poslova SAD Henri Kisindžer.
„Zapad mora razumeti da Ukrajina za Rusiju nikad neće biti tek neka strana država“, strepnje Rusa moraju da se shvate vrlo ozbiljno, a Ukrajina nikad ne sme da uđe u NATO, naglasio je Kisindžer.
Na samitu NATO u rumunskoj prestoinici Bukureštu u aprilu 2008. godine, tadašnji američki predsednik Džordž Buš mlađi podržao je bio plan da Ukrajina i Gruzija budu primljeni u NATO iako je znao da će to naljutiti Ruse, napisao je švajcarski istraživač Danijel Ganzer u knjizi Protivzakoniti ratovi.
Proširenje NATO na istok podržali su i Britanci sa primanjem Ukrajine i Gruzije u NATO. Međutim, u zaključnom izveštaju iz Bukurešta 3. aprila 2008. godine pisalo je: “ NATO podržava težnju ka evropskim integracijama Ukrajine i Gruzije. Savez je odlučio da bi ove dve zemlje trebalo da postanu članice NATO”. Ono što je interesantno Ganzer navodi da je tadašnja nemačka kancelarka Angela Merkel podržala Bušev plan da Ukrajina i Gruzija budu primljene u NATO.
„Rekli smo da Gruzija i Ukrajina mogu da postanu članice NATO ako to žele“, priznala je Merkelova 17. avgusta 2008. godine u Sočiju u Rusiji.
Ganzer piše da je to bio signal da se Rusima upale lampice. On navodi da je tadašnji američki ambasador u Moskvi Vilijam Brns, a sadašnji direktor CIA u internom memorandumu upućenom članicama NATO koje je objavio Vikiliks – upozorio da je članstvo Gruzije i Ukrajine u NATO Rusima „dodeljuje osetljivi živac“.
Ganser navodi i da je te 2008. godine i samo stanovništvo u Ukrajini bilo podeljeno oko članstva u NATO, posebno protiv toga bila je ruska etnička grupa, koja se pribojavala da će “doći do velikog rascepa, nasilja ili čak građanskog rata“, glasilo je jasno upozorenje ambasadora Brnsa 1. februara 2008. godine i pre nego što je održan samit NATO u Bukureštu 2008. godine.
Četiri meseca posle samita NATO, 8. avgusta 2008. godine Gruzija je uz pomoć Amerikanaca napala Južnu Osetiju koja je proglasila nezavisnost. Tadašnji gruzijski predsednik Mihail Sakaškvili je pre toga ulazak svoje zemlje u NATO proglasio nacionalnim prioritetom i nadao se da će uz pomoć Amerike moći ponovo da osovoji Južnu Osetiju. Rusija se umešala i pobedila u tom ratu. Kratak rat koji je vodila Gruzija bila je predigra znatno opasnijeg sukoba u vezi sa Ukrajinom.
Džordž Fridman iz Stratfora tada je u svetlu priče suzbijanja i potpirivanja sukoba između Nemačke i Rusije naveo da je važno potpirivati različite frakcije, pa čak i Ukrajinu snabdeti naoružanjem.„Rusija misli da Sjedinjene Države žele da razbiju Rusku Federaciju. Međutim, ja smatram da ne želimo da ih ubijemo, već samo da ih povredimo“. rekao je on.