Na susretu u Beloj kući, gde su se okupili Donald Tramp, Vladimir Zelenski i vodeći evropski zvaničnici, jedan od, naizgled, sporednih učesnika ipak je privukao pažnju – finski predsednik Aleksandar Stub. Finac povukao istorijsku paralelu Ukrajine i Finske i možda upravo predvideo ono što čeka Ukrajinu, ukoliko očuva svoju državnost.
Iako se u prvom planu govorilo o američkim bezbednosnim garancijama za Ukrajinu i pripremi budućeg sastanka Putina i Zelenskog, u Finskoj se pojavilo tumačenje da je samo prisustvo njihovog predsednika u Vašingtonu znak mogućeg traženja kompromisa kroz model takozvane „finlandizacije“. To bi podrazumevalo da Ukrajina formalno ostane neutralna, da se odrekne članstva u vojnim blokovima, ali da zauzvrat dobije dugoročnu stabilnost i garancije opstanka kao države.Sam Stub je svojim rečima otvorio kontroverzu. On je podsetio na istorijski primer iz 1944. godine, kada je Finska, posle neuspele avanture u savezništvu sa nacističkom Nemačkom i učešća u blokadi Lenjingrada, ostala bez podrške i bila primorana da zaključi separatni mir sa Sovjetskim Savezom. Usled toga je izgubila značajne teritorije, ali je stekla status neutralne zemlje, koji je trajao gotovo osam decenija. Tokom tog perioda Finska je, uprkos stalnoj blizini i vojnoj nadmoći Moskve, živela u miru i razvila jedan od najstabilnijih modela društva u Evropi. „Mi znamo kako to izgleda“, rekao je Stub, nagovestivši da bi i Ukrajina mogla krenuti sličnim putem – prihvatajući realnost na terenu, ali obezbeđujući budućnost svojih građana.
Rusija do 2021. nije ni tražila ništa više od Bajdena tokom neuspelog sastanak u Švajcarskoj. U međuvremenu, Finska je ušla u NATO, pa ne treba zaboraviti u šta će se Rusi upustiti ako se ne pronađe adekvatan mehanizam.
Slučajno ili ne – neutralnost je model koji funkcioniše
Stubove reči izazvale su oštre reakcije, jer su protumačene kao poziv Kijevu da se pomiri sa gubitkom dela teritorija. Iako je Stub kasnije ublažavao stavove, tvrdeći da je „pogrešno shvaćen“, ostaje činjenica da upravo Finska nosi jedinstveno iskustvo kako izgleda prihvatiti težak kompromis i dugoročno profitirati iz njega. Zato je njegovo prisustvo u Beloj kući, ma koliko izgledalo sporedno, u medijima prepoznato kao signal da se u zapadnim krugovima sve više razmišlja o neutralnoj Ukrajini kao jednom od mogućih ishoda mirovnih pregovora.
Makar da je i stav finskog predsednika pogrešno interpretiran, ostaje da je možda i nesvesno izneo model koji je praktično funkcionisao do 2014. godine. Uz pogodnosti koje je imala ruska armija na Krimu.