Prema rečima Gila Dikmana, rođaka jednog od talaca, Netanjahu je možda blokirao mogući dogovor o oslobađanju talaca iz političkih razloga, što je rezultiralo tragičnim posledicama. Joav Galant je navodno saopštio Dikmanu da je izraelska vojska u Gazi “učinila sve što je mogla”, sugerišući da su eliminisali sve identifikovane operatere Hamasa, uključujući visokog vođu Jahiju Sinvara.
Ova situacija izazvala je snažnu reakciju u javnosti Izraela, s protestima protiv Netanjahua zbog percepcije da je svoje političke interese stavio ispred javne bezbednosti i demokratskih vrednosti. Joav Galant je razrešen sa pozicije, a razrešenje je poklopljeno sa američkim predsedničkim izborima, možda je bilo strateški tempirano kako bi se izbegle kritike iz SAD. Delovalo je kao iznenadno, ali je očigledno dobro isplanirano. Međunarodni krivični sud je navodno pokrenuo postupak za izdavanje naloga za hapšenje Netanjahua i Galanta zbog navodnih ratnih zločina povezanih sa akcijama u Gazi.
Istovremeno, napori da se pregovori o prekidu vatre obnove napreduju sporo, a svakodnevni gubici na obe strane dodatno pojačavaju krizu i nezadovoljstvo javnosti u Izraelu. Status više od 100 izraelskih talaca ostaje neizvestan, čime se javni pritisak u Izraelu dodatno povećava. Čak je IDF izjavila da prilikom likvidacije Sinvara u kući nije bilo talaca. Dakle, Hamas ne koristi taoce kao “živi štit”.