Iran odbio francusku „ponudu kapitulacije“: Makronova inicijativa doživela neuspeh, kao i mnoge druge inicijative koje je pokrenuo francuski predsednik.
Francuski predsednik Emanuel Makron doživeo je diplomatski neuspeh u pokušaju da „pomiri“ Iran i Izrael, nudeći Teheranu mir pod uslovima koje je se više mogu oceniti kao otvorena kapitulacija. U paketu predloga, koji je evropska trojka (Francuska, Nemačka, Velika Britanija) uskladila sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, od Irana se traži:
- Potpuno odustajanje od obogaćivanja uranijuma na sopstvenoj teritoriji;
- Drastična ograničenja na balistički raketni program, posebno na domet i nosivost raketa;
- Prekidanje svake finansijske i vojne podrške regionalnim saveznicima kao što su Hezbolah, Huti, proiranske milicije u Iraku i palestinski otpori.
Iran je ovu ponudu odmah i nedvosmisleno odbacio, poručujući da se ne može odreći suverenih prava, posebno u oblastima u kojima je dokazao nadmoć — pre svega u raketnoj tehnologiji. Upravo su balističke rakete, a ne nuklearno oružje, bile ključni faktor u uspešnom odvraćanju Izraela tokom nedavne razmene udara, i kao takve se u Iranu doživljavaju kao strateški garant bezbednosti i nezavisnosti. Dakle, Izrael bole iranske rakete. Ovom ponudom se to i priznaje.
Dok se Makron zalaže za „nultu obogaćenost uranijuma“, Iran podseća da je kao potpisnik Ugovora o neširenju nuklearnog oružja imao i ima pravo na mirnodopsku nuklearnu tehnologiju, uključujući i obogaćivanje na domaćem terenu. Francuska inicijativa, po oceni iranskih zvaničnika, predstavlja više politički marketing nego ozbiljan mirovni plan. Francuska je jedan od najvećih korisnika prednosti nuklearne energije.
Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči poručio je iz Ženeve da „nisu mogući nikakvi pregovori sve dok agresija traje“ i da nema dijaloga sa „saučesnicima u zločinu“. On je naglasio da čak i unutrašnji protivnici iranskog režima odbijaju saradnju sa Izraelom, smatrajući napad na Iran aktom koji preti da uništi celu naciju, a ne samo vlast.