Brazilske oružane snage su navodno stavljene u stanje povećane pripravnosti zbog značajnog pomeranja vojne opreme i osoblja Venecuelanske vojske u istočnoj Venecueli na granici Gvajane koje je nedavno otkriveno.
Brazilski vojni zvaničnici veruju da bi Venecuela uskoro mogla da izvrši invaziju na malu južnoameričku regiju “Eskibo” koja zauzima 60 posto malene južnoameričke države Gvajane, gde je za 3. decembar zakazan referendum na kome se odlučuje o tome da stanovncii ovog regiona dobiju državljanstvo Venecuele.
Inače spor dve države usledio je kada je otkriveno da na zapadu malene državice Gvajane nekadašnje britanske kolonije postoje velike zalihe nafte veće nego u Kuvajtu i Ujedinjenim Arpaskim Emiratima i da Venecuela priprema napad na tu oblast.
Inače zvanični Karaks navodi da je sporna teritorija njihova i da kroz istoriju polažu pravo na nju.
Esekibo je oblast površine od oko 159.500 km2 zapadno od reke Esekibo kojom trenutno upravlja i kontroliše Gvajana, ali Venecuela polaže pravo kao deo svoje teritorije.
Spor datira još iz kolonijalne ere, kada su se Španija i Holandija takmičile za kontrolu nad tim područjem. Godine 1814. Holandija je ustupila svoje kolonije Esekibo, Demeraru i Berbis Britaniji, koja ih je kasnije ujedinila u Britansku Gvajanu.
Venecuela je nasledila špansko pravo na region nakon njegove nezavisnosti 1811. godine, ali je Britanija proširila svoju kontrolu dalje zapadno od reke Esekibo u 19. veku.
Venecuela je 1895. tražila pomoć Sjedinjenih Država da reši granični spor sa Britanijom, pozivajući se na Monroovu doktrinu, koja je proglasila američki kontinent zabranjenim za evropsku intervenciju. SAD su intervenisale i primorale Britaniju da prihvati međunarodnu arbitražu o celoj spornoj teritoriji. Arbitražni sud, sazvan u Parizu 1898. godine, dodijelio je veći deo teritorije Britanskoj Gvajani 1899. Međutim, Venecuela je kasnije tu odluku proglasila nevažećom, navodeći da je tribunal bio pristrasan i korumpiran britanskim uticajem.
Spor je ostao nerešen nakon što je Gvajana stekla nezavisnost od Britanije 1966. Venecuela je od tada zadržala svoje pravo na Gvajanu Esekibu i povremeno je pribegla vojnom i diplomatskom pritisku da potvrdi svoj suverenitet nad regionom. Venecuela je takođe odbacila nadležnost Međunarodnog suda pravde (ICJ) za rešavanje spora i umesto toga predložila bilateralne pregovore sa Gvajanom.
Gvajana Esekiba je bogata prirodnim resursima, kao što su nafta, gas, zlato, dijamanti i drvo, koji su privukli interesovanje i zemalja i stranih kompanija.
Poslednjih godina, Gvajana je dala dozvole za istraživanje i proizvodnju nekoliko multinacionalnih korporacija, kao što je EkkonMobil, za eksploataciju priobalnih rezervi nafte i gasa u spornim vodama. Venecuela je protestovala protiv ovih aktivnosti i optužila Gvajanu za kršenje njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Napetost između dve zemlje je eskalirala u kontekstu političke i ekonomske krize u Venecueli, što je dovelo do pogoršanja njenih odnosa sa susedima i međunarodnom zajednicom. Venecuela je optužena za kršenje ljudskih prava, korupciju, autoritarnost i mešanje u unutrašnje stvari drugih zemalja. Venecuela se takođe suočila sa nekoliko izazova za svoj legitimitet, kao što je venecuelanska predsednička kriza, koja je rezultirala pojavom dve rivalske vlade: jedne koju vodi Nikolas Maduro, koji tvrdi da je ustavni predsednik, i druge koju vodi Huan Gvaido, koji tvrdi da bude privremeni predsednik priznato od više od 50 zemalja, uključujući Brazil.
Brazil, kao najveća i najuticajnija država u Južnoj Americi, odigrao je važnu ulogu u regionalnim poslovima i rešavanju sukoba. Brazil je istorijski održavao srdačne odnose i saradnju sa Gvajanom i Venecuelom, i podržavao je mirno i diplomatsko rešenje spora oko Gvajane Esekibe. Međutim, pozicija Brazila se značajno promenila pod predsedništvom Žaira Bolsonara, koji je zauzeo konfrontativniji i ideološkiji stav protiv Venecuele i njenih saveznika.
Bolsonaro se pridružio SAD i drugim zemljama koje priznaju Gvaida kao legitimnog predsednika Venecuele, i osudio je Madura kao diktatora i pretnju regionalnoj stabilnosti i demokratiji. Bolsonaro je takođe izrazio podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Gvajane, i kritikovao je tvrdnje i postupke Venecuele kao agresivne i nelegitimne.
Prema nekim izveštajima, brazilske oružane snage su stavljene u stanje povećane pripravnosti zbog značajnog kretanja vojne opreme i osoblja u istočnoj Venecueli na granici Gvajane, što je nedavno otkriveno satelitskim snimcima i obaveštajnim izvorima. Neki zvaničnici veruju da bi Venecuela uskoro mogla da izvrši invaziju na tu malu južnoameričku državu kako bi anektirala region Gvajana Esekiba, koji čini preko 60% teritorije nacije i na koji polaže pravo venecuelanska vlada.Ako se ovaj scenario materijalizuje, mogao bi da izazove veliki regionalni sukob koji bi uključio ne samo Gvajanu i Venecuelu, već i Brazil i druge susedne zemlje, kao i SAD i druge međunarodne aktere.