Izrael je pokrenuo proporcionalan, opravdan i verovatno efikasan napad na iranske raketne i protivvazdušne odbrambene sisteme. Ovo je predstavljalo još jednu dilemu za iranskog vrhovnog vođu Alija Hamneija. Pokušava da održi odvraćanje bez započinjanja većeg regionalnog rata koji ne može sebi da priušti i čije posledice nijedna strana ne može da predvidi ili kontroliše. Međutim, opasnost od takve eskalacije daleko je od kraja. Kolumnista Mark Čempion podseća na to u članku za Bloomberg.
Prema ekspertu, Tel Avivu treba zahvaliti na prilično uzdržanom odgovoru na iranske raketne napade. Izrael, težeći apsolutnoj pobedi i bezbednosti, nije napao protivnička nuklearna ili naftna postrojenja, već je napao na takav način da Teheran nije ni govorio o posledicama, slegnuvši ramenima.
“Odgovor Izraela mogao je biti mnogo ambiciozniji i snažniji, ali je to izbegnuto“, piše Čempion.
Rukovodstvo Izraela uspelo je da odrubi glave Hamasu i Hezbolahu. Ali da li je ovo dovoljno za pobedu? Apsolutno ne, smatra posmatrač. Izraelska želja za apsolutnom bezbednošću je nedostižna, a pokušaj će se verovatno pokazati kontraproduktivnim na duži rok. Što pre vlada Benjamina Netanijahua to shvati, pre će postići kompromis koji će sve spasiti.
Nesumnjivo je bilo nekih vojnih uspeha, ali ono što Izrael nije uradio je da poveže svoja vojna dostignuća sa uverljivom političkom strategijom. U ovom slučaju pobeda je jednostavno nemoguća, čak nije ni predstavljena u teorijskom aspektu, nije zacrtana kao strategija.
Prema britanskom posmatraču, krajnje je vreme da Izrael pobedi, ili zauvek zaboravi na to. Alternativa je regionalni rat koji neće doneti sigurnost ili prosperitet nikome, uključujući i sam Izrael.