Kontroverzni argentinski predsednik Havijer Milaj, koji je nedavno preuzeo vlast u Argentni pošto je napustio inicijativu da uvede Argentinu u BRIKS, koji je uveo masovne rezove u javnu potrošnju gurnuo je prst u oko Londonu.
Milaj, je pozvao Britaniju da im vrati suverenitet nad Falklandskim Ostrvima (Malvina) i nude razgovore o tom pitanju
Godine 1982. Argentina i Velika Britanija su se čak nakratko borile oko ostrva. Velika Britanija je pobedila i sebi obezbedila Foklande. Stanovništvo ostrva je takođe zadovoljno što je deo Ujedinjenog Kraljevstva kao prekomorska teritorija.
Argentina je oduvek smatrala ostrva svojim, a čak ni poraz u ratu 1982. nije promenio ovo mišljenje.
Tokom predizborne kampanje, Milaj je obećao da će diplomatskim putem vratiti ostrva.
Britanske vlasti su odbile da razgovaraju o bilo kakvoj promeni statusa Foklandskih ostrva.
Drugog aprila 1982. godine Argentina posle mesec dana intenzivne vojne pripreme pokrenula vojnu operaciju “Rosario” koja je imala za cilj da pod suverenitet vrati ostrva Las Malvinas odnosno Foklandska kako ih Britanci nazivaju, a nalaze se u južnom Atlantiku. Za ovaj rat često kažu: ” pogrešan kraj, pogrešan uzrok i pogrešno vreme”, a označavaju ga i kao poslednji kolonijalni rat.Za ovaj rat često se u literaturi kaže da je u pitanju “Foklandski rat”, odnosno u pitanju je organičeni oružani sukob između Argentine i Velike Britanije do koga je došlo kada su državna vođstva obe zemlje odlučile da snagom oružja za svagda reše ko će posedovati Foklandska ostrva.
Mnogi vojni stučnjaci ocenjivali su da je argentinska vojna vlada odlučila da krene u osvanjanje ostrva Las Malvinas kako bi pomirila javno mnjenje u zemlji koje je bilo nezadovoljno zbog nezaposlenosti, velikih spoljnih dugova i represione unutrašnje politike ( naime argentinska vojska se koristila za obračun sa levičarskim strankama).. S druge strane Torijevci se jesu pribojavali da bi Aregntina mogla da napadne Foklandska ostrva, a njihovo zauzimanje moglo bi da dovede do pada britanske konzervativne vlade, jer bi laburististi mogli da optuže konzervativce za izdaju nacionalnih interesa- otud je Britanija i rešila da vojnom silom vrati Foklande umesto pregovora.
Inače za Veliku Britaniju Foklandska ostrva pre 1982. godine nisu predstavljali vitalno strategijsko, ekonomsko, pa ni političko interesantno područje. To se videlo što je Velina Britanija još 1977. započela sa Argentinom na neutralnom terenu u Rimu i Njujorku pregovore oko zajedničke eksploatacije ostrva. O tome je takođe konsultovano i 2.000 stanovnika ovog ostrva da li se slažu sa tim da otoci budu uznajmljeni Argentini.
Interesantno je da je poslednji argentinsko-britanski kontakt održan 27. feburara 1982. godine -mesec dana uoči izbijanja rata, a u njihovom zaključku bila je navedena formulacija da su razgovori vođeni u “sredačnom i pozitivnom duhu”.
Inače ono po čemu se Foklandski rat razlikovao u odnosu na ostale lokalne sukobe koji su vođeni posle Drugog svetskog rata proizilazi iz nekoliko činjenica: rat se vodio na ostrvima koja su bila udaljena 7.000 milja od obale Velike Britanije i 400 milja od obala Argentine. Interesantno je da do samog izbijanja sukoba Velika Britanija i Aregentina su vojno sarađivale veoma blisko. Aregentina je kupila britanske razarače tipa “Šefild” i to dva komada 1976, radare, PVO rakete, senzore za otrikivanje podmornica, protivbrodske rakete Egzose.