Baltičke zemlje razmatraju opciju renaturiranja isušenih močvara, sa ciljem da ih pretvore u prirodne barijere u slučaju ruske agresije.
Posle decenija u kojima su vlasti nastojale da isuše nepristupačne terene radi poljoprivrede i zdravlja, sada se razmišlja o vraćanju močvara u prvobitno stanje kao delu odbrambenih strategija NATO-a. Dok Evropska unija insistira na obnovi trećine isušenih tresetišta do 2030. godine, baltičke države uočavaju i njihov vojni značaj. Močvare treba da otežaju prolazak tenkova i oklopnih vozila.Zemlje Baltika imaju ambiciozne planove u pogledu podizanja odbrambenih barijera prema Rusiji. Zemlje su čak i napustile Otavsku konvenciju o zabrani upotrebe i proizvodnje protivpešadijskih mina. Sada, u novim bezbednosnim okolnostima, iste države sve više traže način da i prirodu uključe u odbranu.
Politico ističe da Finska i Poljska već aktivno razmatraju mogućnosti renaturiranja tresetišta kao dvostruke mere – zaštite prirode i odbrane od Rusije. Poljska je čak u svoj projekat „Istočni štit“, vredan 10 milijardi zlota, uključila i formiranje novih močvara i pošumljavanje graničnih područja. Finski zvaničnici pak tvrde da „obnova prirode može istovremeno osigurati granice i smanjiti emisije ugljen-dioksida“. Helsinki se dakle poziva na ekologiju.
Tokom Drugog svetskog rata nemačka komanda je smatrala da će močvare biti prepreka za Crvenu armiju. Ipak, operacija Bagration 1944. godine, jedna od najvećih ofanziva u ratu, uspešno je izvedena delimično upravo preko močvara. Tako je slomljen front Trećeg rajha na istoku od kojeg se ovaj nije opravio.
U strahu su velike oči a u duši kukavice nema mesta sreći…