Do petka 23.juna ime vojne kompanije Vagner izgovaralo se sa strahopoštovanjem. Ime njenog osnivača Jevgenija Prigožina, biznismena još više, koji je do skoro svaku medijsku šansu koristio za svađu i proizvku ministra odbrane Sergeja Šojgua, i načelnika generalštaba Valerija Gerasimova, a generalsku elitu u Moskvi uoči kraja bitke za Bahmut i posle zvali “parket generali”, koji pojma nemaju o ratovanju, kao niti će oni njega učiti kako se ratuje.
Istina sukob koji je tinjao rasplamsao se uoči završnice bitke za Bahmut, kada je Prigožin optužio rusku vojsku da im namerno ne dostavljaju municiju. Sukob je nekako utišan i činilo sve kako je sve ispeglano sa vojskom, a onda sve je eksplodiralo.
Kako je sve počelo
Korpotivni ratnici nisu nešto što je postojalo u Rusiji gde su vojska i GRU imali dominantnu ulogu. Aktinosti koje su nalagale situacije, gde se za vojsku nije moglo naći mesta ili bilo potrebno čekati dozvolu izlaz je nađen u tome da se dobije slična jednica poput onih na Zapadu kao što je nekadašnji Blek Voter i mnoge druge.
Potreba da se čuvaju naftne bušotine, naftna i gasan polja, gasovod i zaustavljanje bilo kakvog napada na gasna postrojenja ili naftnu infrastrukturu. Samo ime je bilo čudno Vagner posebno za jednu rusku profersionalnu vojnu organizaciju. Ono što je ostalo nejasno zašto nije uzeto neko rusko ime, nego ime Riharda Vagnera. Neki tvrde, da je jedan ruski funkcioner inače povološki Nemac bio taj koji je kumovao imenu.
Elem, Vagner se fomrirao i pojavili su se prvo u zaštiti gasovoda, naftnih polja u Rusiji i Africi, a onda i u ostatku sveta. Neki tvrde da su se pojavili 2014. godine kada je krenuo otvoreni sukob u Ukrajini, a pre toga i na Krimu u operaciji zauzimanja tog poluostrva. Ubrzo osvanuli su i u Africi, tamo gde redovna vojska nije mogla da reši probleme sa islamističkim milicajama poput Boko Harama, koji je pravio pomor u Centralnoj Africi.
Prekretnica za Vagner bila je Sirija kada su se pojavili prvo kao vojni instruktori, a onda i kao zaštita naftnih bušotina koje su čuvali od Islamske države, i raznih džihadističkih grupacija. Kada je Rusija krajem septembra 2015. krenula u obračun sa džihadistima krenuli su i Vagnerovci.
Međutim, za Vagner se medijski pročulo 2019. godine kada su osvanuli u Libiji na strani maršala Halife Haftara . Tad su se pojavili sa borbenim avionima SU-24, Mig-23 i MiG-29. Tad su po prvi put viđeni i PVO sistemi Pancir S-1. Kasnije su te letelice ostavljene Halifi Haftaru.
A onda došla je Ukrajina. Jedinice vagnera poslate su u Donjeck gde su kako je vreme odlmicalo počele da se profilišu na Bahmutskom pravcu. Kasnije su se skoncentirali i počeli da vode bitku. U martu ove godine lider Vagnera počeo je otvoreno da optužuje rusku vojsku, ministra odbrane Šojgua i načelnika generalštaba Gerasimova da sabotiraju Vagnerove borce, ne isporučuju municiju. Stravične slike mrtvih boraca Vagnera, pored kojih se slikao Prigožin i pretio Šogjuu i Gerasimovu su obišle svet.
Na vagnerovoe borce su gledali svi kao heroje, a onda je krenuo raspad, kada je počelo otovreni sukob sa ruskom vojskom i vojnim vrhom.
Inače dva dana pre ovoga što se desilo Ukrajina je u tri obalsti proglasila opštu mobilizaciju od 18-59 godina sa glavnim zadatkom da se svi u roku od 10 dana jave u jedinice, štro je ukazivalo da je ukrajinski GUR znao da će doći do pobune i da povoljni vetar treba iskoristiti i da ruska vojska u jeku pobune doživi debakl.
S druge strane od obećanog pridruživanja naroda vagnerovcima da se obračuna sa vojnom elitom sudeći nije bilo ništa, jer nisu ni svi borci krenuli, osim oni najtvrdokorniji koji se suočavaju sa napadima na putu do Moskve.
Sve inforamcije koje kruže je trenutno nemoguće proverti i uzeti za tačne.
S druge strane Jevgeniji Prigožin je imao veće ambicije koje su rasle od kada je postao heroj, a to je bilo da se obračuna sa birokratama u ruskoj vojsci, nesposobnim generalima. Međutim, stavovi Prigožinan isu naišle na plodn tlo, a sam general Surovikin koji je kontrolisao taj prostor značajno je utišao situaciju koja se dogodila. Vagner se povukao iz Bahmuta posle zauzimanja grada, a od povratka na front 5. jula neće biti ništa, jer je Surovikin ovom pobunom potrošio sam svoj politički kredibilitet.
NE PROPUSTITE: