Andrej Mlakar
Poznato je da od maja 2022 godine na poljima Ukrajine sukobila se ruska i zapadana artiljerija. Od manevarskog, munjevitog rata nije ostalo ništa, sve sve bilo svelo na pozicioni rat i artiljerijske duele i takov stanje se maltene zadržalo do danas.Ukrajina je na ime vojne pomoći od SAD, Kanade i Australije dobila vučne haubice M777 za koje se tada govorilo da će biti prekretnica u ratu i superiorne u odnosu na ruske MSTA-B.
Pred ove haubice postavio se novi izazov, a to su dronovi kamikaze, raketna artiljerija. Takođe osim pretnji sa neba dronova i raketne artiljerije, veliki izazov za baterije ovih haubica bio je i intenzitet upotrebe.
Tako se došlo do toga da jedna haubica u proseku ispali više stotina granata, što je dovodilo do krivljenja cevi, ali i neredovno održavanje sofisticirane zapadne tehnike u odnosu na robustnu ruku je bila i debakaraizacija cevi, što je nužno dovelo i do eksplozije cevi haubice i oštećenja.
Tako je u svom prilog Dojče Vele posetilo remontni zavod ukrajinske vojske gde se američke haubice M777 popravljaju, zamenjuju rezervni delovi.
Međutim postoji i deo tehnike koji je nemoguće popraviti, a koji pokazuje koliki je stepen oštećenja tehnike, koju je nemoguće popraviti, a koja se koristi kao izvor rezervnih delova, ono što je očuvano.
Intenzitet borbenih dejstava na istoku Ukrajine pokazuje u kom stepenu se nalazi artiljerija posle intenzivnih borbenih dejstava kada se ispaljuje dnevno više hiljada granata kalibra 155 mm .
Ministarstvo odbrane Estonije objavilo je sredinom decembra 2023 izveštaj o „Postavljanju transatlanske odbrane za uspeh: vojna strategija za pobedu Ukrajine i poraz Rusije“.
U tom izveštaju posebna pažnja što je interesantno posvećena je artiljerijskim oruđima i artiljerijskoj municiji.
Tako u tom izveštaju možemo saznati da Ukrajina ima veliku potrebu za novim cevima za artiljeriju kako za vučne tako i za samohodne haubice sa kojima bi se menjale do sada istrošene cevi. Potreba Kijeva iznosi od 1.500 do 2000 komada cevi na godišnjem nivou, što govori o intenzitetu masovne upotrebe artiljerijskih sistema i koliko jedno oružje jako prebrzo posle intenzivne upotrebe ispada iz borbe.
Ono što je interesantno u tom izveštaju jeste da cena jedne takve cevi za vučnu ili samohodnu haubicu dostiže 90.000 evra, iako je ta cifra u realnim okolnostima znatno niža.
Kao razlog za visoku cenu u tom izveštaju navodi se nedostatak takvih raspoloživih cevi na svetskom tržištu i nedovoljna proizvodnja, a ono što je dosputno to se pre svega odnosi na cevi kalibra 155 mm po NATO standardu koje je skoro nemoguće naći ili su količine nedovoljne.
Ukrajinci koriste čak 17 tipova artiljerijskih sistema u ratu protiv Rusije.
Inače prema statistici koju je objavio časopis “European Security an Defence” gubici vučne artiljerije u periodu od 24.02.2022 do 31.12.2022 iznosio je 151 oruđe. U periodu od 1.01.2023 do 22.08. 2023 broj gubitaka je je bio 132 oruđa.
Inače poslednji snimak na kome se u krupnom planu mogla videti američka haubica M777 registrovan je 25. decembra 2023. godine.
Vučna haubica M777 kalibra 155 mm
Ova vučna top-haubica nije isključivo američki proizvod kao što se misli već je nastala u saradnji sa britanskom kompanijom BAe Systems Land Systems. Međutim nije se proizvela u Velikoj Britaniji, nego u SAD gde je i testirana pre nego što je ušla u naoružanje. Preciznije u podružnici United Defence LD.
Završetak Hladnog rata i nametanja pred američku i britanskih misiju zahtevalo je uvođenje u operativnu upotrebu lakših tipova naoružanja, koji se mogu vazdušni putem transportovati na bilo koju udaljenu tačku sveta ili helikopterima od mesta baziranja do prve linije fronta. Prvo se mislio da će se to postići sa samohodnim artiljerijskim oruđima, međutim, njihova težina je bila glavna prepreka za brz transport. Zbog toga prebeglo se ponovo konstruisanju vučnog, a lakšeg artiljerijskog oruđa i u tome se uspelo konstrukcijom top-haubice XM777 kalibra 155 mm.
U konstruisanju ove top-haubice primenjeni su lakši materijali, pre svega legura titanijuma, koja ima sve osobine čelika, koji je ranije korišten u prizvodnji, ali manju masu. Titanijum je imao i prednost u tome što je veoma otporan na koroziju za razliku od čelika, ali i na visoke temperature, pa je prednost bila upotreba top-haubice na bilo kojem delu planete od ekvatorske do polarne klime. U konstrukciji ovog artiljerijskog oruđa primenjene su i nove legure aluminijuma koji je mešan sa vanadijumom, a razvoj se isplatio jer su neke komponente našle i komercijalnu, a ne samo vojnu upotrebu ovog oruđa.
Projektanti su takođe za razliku od prethodnih vučnih top haubica u slučaju M777 primenili i drugačiji koncept lafeta top-haubice, koji najveći deo energije trzaja usmerava vertikalno na tlo, a ne horizontalno. Ova top haubica dobila je i dvokomornu gasnu kočnicu. Sve to uticalo je da ova top haubica ima veoma malu masu od 3.745 kg.
Suština male mase upravo je bila mogućnost ukracavanja posade i dva borbena kompleta u transportni avion i brzo prebacivanje na bilo koju tačku sveta. Valja napomenuti da je ova top-haubica nastala kao deo projekta Force 21 koji je zasnovao američki general Erik Šinseki tvorac lakših ali veoma pokretnih snaga.
Top haubica M777 ima cev dužine 39 kalibara sa čime je omogućen domet projektila do 30 kilometara i brzina zrna od 827 metara u sekundi posle ispaljivanja kod haubice u verziji A1, dok je u verziji A2 ta daljina sa upotrebom inteligentne municije M982 Ekskalibur povećana na 40 kilometara. Brzina gađanja koju su posade tokom obuke postigle i na poligonskim ispitivanjima iznosi pet granata u minuti u kraćem periodu ili u dužem dve granate u minuti.
Ovo oruđe ima sistem za upravljanje vatre kao i na samohodnoj haubici M-109 Paladin. SUV ima podsistem za navigaciju, korekturu vatre ali i određivanje spostvenog položaja u odnosu na cilj i usmeravanje svi prema njemu. Ovaj sistem je poznat i kao Towe Artillery Digitalization, koji ima opciju električnog pokretanja cevi i otvaranja i zatvaranja automatskog zatvarača.
Zahvaljujući automatizaciji vreme postavljanja iz marševskog u borbeni položaj traje kod obučene posade oko 1 minut, dok se promena vatrenog položaja može obaviti za manje od tri minuta.