Postavlja logično pitanje koji avion izabrati. Ponuda je široka kako na istoku tako i na zapadu.
Saga sa izborom novog lovačkog borbenog aviona za RV i PVO Vojske Srbije je završena 29. avguta kada je potpisan sporazum o kupovini borbenog aviona tipa Rafal i to 12 letelica i to 9 u verziji jednoseda i tri u verziji dvoseda po ceni od 250 miliona dolara po komadu odnosu 3 milijarde sa razervnih delovima i obukom.Avioni su kako se spekuliše trebalo da prvi primerci slete u Srbiju 2028 godine, a eskadrila formirana do 2030 godine. Period je jako dugačak do stizanja novih letelica.
Međutim, već sada se nameće i potreba za novim mlaznim školsko borbenim avionom koji će zamentii odsluženog Supergaleba G-4 koji već gazi u četvrtu deceniju, a obećana modernizacija na standard MD (modernizovani-digitalizovani) nikada nije urađena iako je trebala pre 11 godina da bude urađena.
Onda se postavlja logično pitanje koji avion izabrati.
Ponuda je široka kako na istoku tako i na zapadu.
Na istoku dominira JAK-130, korejski T-50 zlatni orao i kineski L-15I, a na zapadu Aeromaki M-346, Albatros L-39 NG, američki T-7 Crveni soko.
Svako bira prema svom afinitetu, a ovde ćemo prikazati ukratko sve tipove letelica.
Jak 130
Konstrukcioni biro Jakvoljev je sredinom 1990-tih predstavio novi školsko borbeni avion JAK-130 namenjen za obuku budućih pilota lovačke i lovačko-bombarderske avijacije. U pitanju je letelica koja ima potpuno digitalizovanu avioniku. Avion je opremljen sa integrisanim digitalnim upravljačkim sistemom koji omogućava stailonost letelice u letu i odličnu upravljivost. Pilotska kabina je savrmenea. Instrumet ploča opremljena je sa tri kolor ekrana LLCD i HHD dok je četvrti HUD postavnjen pred vetrobranskim staklom. Na sva tri ekrana prikazuju se svi podaci kao i u borbenim avionima.
U JAK 130 ugrađena su dva nova turbovetilatorska motora Ivčenko-Progres koji je razvijen u saradnji ukrajinsko Motor-Siča i Saluta iz Moskve . Svaki motor ima 2.500 kg potpisak i teži 300 kg više od RD-35.
JAK-130 može da simulira dinamičke sposobnosti aviona kao što su: SU-27, MiG-29, Su-30, Su-35, Su-34, ali kako se navodi i zapadne poput F-16, F-15, F-18, pa čak i Rafal, Miraž 2000 i evropski Tajfun. Pilot inače mora da u računar ubaci odgovarajuću programsku opremu. U ovom poslu od samog početka sa Rusima učestovvali su Italijani, odnosno kompanija Aeromaki koji su hteli da stvore jedan avion za zapadne i istočne avione, ali su se pogledi razišli, kao i saradnja 1999 pa su Italijani nastavi svoj projekat M-346 koji je identičan ruskom JAK-130. Kao što je proizvodnja podeljena, tako je podeljeno i tržište.
JAK-130 ima odlične borbene mogućnosti. Ispod krila ima 9 podvesnih tačaka -nosača oružanih sistema. Na njih može da se postavi ukupna nosivost od 3.000 kg borbenog tovora. Od raketa vazduh-vazduh R-73 do raketa vazduh -zemlja H-25M, nevođena raketna zrna UB-37 kalibra 57 mm B-8M1 kalibra 80 mm, B-13L kalibra 122 mm, kao i avionske bombe od 250 i 500 kg.
Avion u nosu ima radar Kopjo i IC osmatračko/prateću spravu. Osim Rusije JAK -130 kupili su Belorusija i Iran
Taktičko tehnički podaci:
Dimenzije: dužina 11.49 m. visina 4,76 m, razmah krila 9,72 m
Masa: praznog 4.500 kg, poletna 6.000 kg školski i borbeno-školski 9.000 kg
masa borbenog tovora 3.000 kg
masa goriva normalno 880 kg, najveća 1,750 kg
Motor: dva turboventilatorska Ivčenko-Progres Ai-222-25 svaki sa po 2.500 kg potiska
Najveća brzina: 1050 km/h ili 0,95 Maha
Plafon leta: 12.000 m
Borbeni radijus 540 bez dodatnih rezervoara za gorivo i 880 km sa dodatnim rezervoarima za gorivo
Maksimalni dolet 2000 km.
L-15 kineski JAK-130
Za svoj avion Kinezi navode da je L-15 višenamenska platforma koja se odlikuje visokim performansama, pouzdanošću i ekonomičnošću. Za obuku je sposoban da ostvari naprednu obuku za lovce 4 i 5 generacije, kao i da preduzme prateću obuku u operativnim eskadrilama, podržanu od postojećeg sistema obuke, planiranja misije u vazduhu i na zemlji.
Letelica ima mogućnost dopunjavanja goriva u vazduhu. U borbenim misijama, L-15 je sposoban je da izvodi taktičke misije kao što su vazdušna borba, vazdušni napadi, vazdušno izviđanje, KRA, ELINT, CAS i FAC misije.
Za pogon L-15 koristi ukrajinski turboventilatorski motor Ivchenko Progress AI-222K sa dopunskim sagorevanjem. Zapravo u pitanju je najverovatnije kineska kopija koja nosi oznaku VS-17.
Letelica ima naprednu aerodinamiku, mlazni motori imaju ugrađen FADEC, koji je skraćenica Full Authority Digital Engine Control- odnosno kompjuterski upravljan sistem paljenja i kontrole motora aviona koji se koristi u savremenim komercijalnim i vojnim avionima za kontrolu svih aspekata performansi motora digitalnih, umesto tehničkih ili analognih elektronskih kontrola.
Za ovaj avion se kaže da ima superiorne performanse poput lovačkog aviona.
L-15 poseduje snažan radar i druge senzore na letelicom sa fuzijom podataka sa poptuno digitalnim staklenim kopkitom što omogućava svest o situaciji i operativnoj sposobnosti.
Taktičko tehnički podaci:
Dimenzije: dužina 12,7 m, širina 9,48 m, visina 4,17 m
Težina: normalna pri poletanju 7.745 kg, maksimalna težina pri poletanju 10.700 kg
Motor: VS-17 kopija ukrajinskog Ivchenko Progress AI-222K
Maksimalna brzina 1.000 km/h
Radar: PESA passive electronically scanned array
Naoružanje:
Kontejnerski top koji se veša ispod krila kalibra 23 mm, podvesni kontejner sa mitraljezom kalibra 12, 7 mm, saćasti lanser nevođenih raketnih zrna kalibra 90 i 57 mm, gravitacione avio bombe od 250 i 500 kg, laserski vođene avio bombe 250 i 500 kg, rakete vazduh-vazduh kratkog i dugog dometa, TV avio bombe, protivradarske rakete.
Korisnik: Kineska mornarica 12 komada, Zambija: 6, Ujedinjeni Arapski Emirati 12 komada (isporučena prva dva).
With 200 examples build for S.Korea, Iraq, Thailand, the Philippines and Indonesia and 84 more in the pipeline (48 Poland, 18+18 for Malaysia), the T-50/TA-50/FA-50 offer more support to RMAF
— Garuda Rajawali (@GardaAramis) February 24, 2023
For the first time in many decades since F-5, ASEAN will hav a common platform again pic.twitter.com/AkY0A7LRCY
Golden Eagle T-50
Ovaj avion nastao je u pogonima Korejske vazduhoplovne industrije. Nastao je u kooperaciji sa američkim Lokid Martinom, pa otuda neodoljivo podseća na mini američki F-16. Iznosi 80 posto veličine američkog F-16. Sa ovim avionom Koreja planira narednu obuku pilota lovačke avijacije.
Prvi let T-50 izveden je 20. avgusta 2002 godine. Sam projekat škosko borbenog aviona T-50 iznosio je 2 milijarde dolara gde je 70 posto noca dala koreja, a ostatak je pokrila kompanija Lokid Martin. Korejci su u celosti bili odgovorni za razvoj ovog projekta . Pomoć Lokid Martina sastojala se u tehničkim savetima i dobavu avionike, sistema za upravljanje i krila aviona . Avion T-50 može da se koristi i za breobuku pilota na lovac 5. generacije F-35. Na krilu i trupu nalazi se 9 podvesnih tačaka na koji se može namestiti 4.300 kg raliličitih raketa ili tri rezervoara za gorivo kapaciteta od 700 litara. T-50 namenjen je za završnu fazu obuku pilota taktika borbe lovačkim avionima i upotreba oružja. Avion može da ponese i 900 kg bombe, vežbovne kontejnere, rakete vazduh-vazduh AIM-9, vazduh-zemlja, modul sa intrumentima za borbeno manevrisanje. Avion takođe ima ugrađen top kalibra 20 mm
Osim svih očekivanih sistema HUD, HOTAS, MFD, T-50 ima i aktivnu upravljačku palicu, što znači da pilo oseća sile koje deluju na upravljačke površine. Računar prati podatke leta i o letelici , koje posle sletanja učenik i instruktor pregledaju.
Taktičko tehnički podaci
Dimenzije: dužina 13,13 M, visina 4,90 M, raspon krila 9,17 m
Masa: prazan 6.441 kg, najveća poletna školska 8.890 kg, poletna borbena 11.975 kg
Brzina: najveća brzina 1,4 maha, najmanja 163 km/h
Plafon leta 14.630 m
Maksimalni dolet 3000 km
Aeromacchi M-346
Italijani su posle razlaza sa Rusima od ruskog Jakovljeva nastavili razvoj svog novog školsko-borbenog aviona kome su dali oznaku M-346. U svom projektu su zadržali sve komponente sa aviona JAK-130, a obe letelice neopisivo liče. Aeromacchi nisu hteli odreći savrmeneih motora koji su umesto ruskih našli zamenu na zapadu. Tako su u letelicu ugradili Honeywell/Aviation turbovetilastorski motori F-124 potiska 27, 8 kilo njutna svaki. Zato M-346 u odnosu na JAK-130 ima povećanu poletnu masu za 500 kg i veću brzinu 1090 km/h i nosi za 2000 kg više goriva.
Italijani su ovaj avion namenili pilotima koji se obučavaju za Jurofajter Tajfun 2000, Rafal i F-35. Elektronska oprema je digitalna i prenesena je iz italijanskog Aeromacchi MB-339CD. U elektornsku opremu spadaju računar, sistem HOITASAS ( ruke na ručici za gas i upravnjačkoj ručici) laserska žiroskopska sprava. Letelica je upravljiva preko sistema Fly by wire, računar veštački stabilizuje letelicu pri napadnim uglovima većim od 35 stepeni i sprečava opterećenje aviona pri oštrim manevrima. Sa tim je spečena mogućnost poniranja i prevlačenja letelice. To omogućava da pilot se fokusira na zadatak koji sa letelicom mora da obavi i kako će da upravlja avionom.
Ovaj avion pored Italije u svoma naoružanju imaju Grčka, Azerbejdžan, Poljska, Singapur i Izrael.
L-39NG
L-39NG (NG – sledeća generacija, nova generacija) je najnovija verzija aviona L-39 Albatros, koji je prvi let izveo 1968. godine i proizveden je za sovjetsko ratno vazduhoplovstvo i zemlje socijalističkog lagera. Novi avion je dobio kompozitno krilo i izgubio dodatne rezervoare za gorivo, koji su se nalazili na krajevima krila. Umesto sovjetskog mlaznog motora AI-25TL, na L-39NG je ugrađen modernizovani američki FJ44-4M (FJ44-4M). Avion L-39NG ima novu avioniku kompanije Genezis Ersistems (Genesys Aerosystems) i indikator na vetrobranskom staklu Spel Praha (Speel Praha). Ukupno je više od polovine komponenti i sklopova aviona zamenjeno novim.
The first Boeing T-7A Red Hawk successfully arrived at Edwards Air Force Base, California, Nov. 8, 2023.
— Fighterman_FFRC (@Fighterman_FFRC) November 9, 2023
Air Force photo by Bryce Bennett pic.twitter.com/sXvi8zVmWO
Boeing T-7A ‘’Red Hawk’’
Ovaj avion nastao je kao pritvtni projekat kompanije Boing i švedskog SAAB Group za razvoj novogo školskog borbenog aviona. Troškove su podjedano snosile obe države. U pitanju je jednomotorni nadzvučni avion, maksimalne brzine oko 1,3 maha.
Ovaj avion je namenjen za obuku pilota i za borbenu podršku. Avion je konstruisan da bude fleksibilan i lako prilagodljiv za različite potrebe i zahteve.
U pitnju je letelica dvosed sa tandem konfiguracijom sedišta za instruktora i pilota. Ima modernu aerodinamičku konstrukciju sa naprednim kompozitnim materijalima. Prema aerodinamičkoj konfiguraciji podseća na umanjeni F/A-18 Hornet, sa osnovnom razlikom što je avion jednomotorac za razliku od F/A-18
T-7A ‘’Red Hawk’’ ima najsavremeniju avioniku i sistemima za obuku. To podrazumeva napredni kokpit sa velikim višenamenskim displejima, digitalne instrumente, kao i sisteme za simulaciju i obuku. T-7A ‘’Red Hawk je odabran kao naslednik aviona T-38 Talon u američkom vojnom programu obuke pilota.
Avion pokreće turboventilatorski motor General Electric F404-GE-103 potiska 49 kN bez dodatnog sagorevanja i 76 kN sa dodatnim sagorevanjem. Masa praznog aviona je svega 3.249 kilograma. Normalna poletna masa 5.500 kg, uključuje standardnu opremu školskog aviona, instruktora i učenika, kao i gorivo, ali ne i dodatno gorivo i naoružanje
Avion ima odlične karakteristike u letu. Ima visoku pokretljivost, sposobnost izvođenja akrobatskih manevara i simuliranje različitih borbenih situacija.
Taktičko tehnički podaci
Dimenzije: dužina 14,3 m, raspon krila 9,33 m i visina 4,13 m,
normalna poletna masa: 5.5002 kg
najveći dolet:1.840 km
Možda bi trebalo u analizu da se ubaci i Leonardo M-345 ili za Italijansko RV oznake T-345A