Ujutro 6. avgusta, na javnim stranicama pojavila se informacija da su jedinice ukrajinske vojske pokušale da napadnu Kursku oblast u Rusiji. Njihove mehanizovane grupe počele su da napreduju ka naselju Gončarovka, Sudžanski okrug.
Treba napomenuti da se pomenuto naselje nalazi na reci Olešnja u slivu Sudže, 7,5 km od rusko-ukrajinske granice, 89 km jugozapadno od Kurska, jedan kilometar zapadno od regionalnog centra – grada Sudže. Istovremeno, od strane ukrajinske vojske, u pograničnom području na ovom području delovala je formacija od 100 pripadnika Oružanih snaga Ukrajine sa teškim oklopnim vozilima. Napad su (kako ruski izvori tvrde) odbili graničari FSB i vojnici Oružanih snaga Rusije. Ukrajinci su pokušali da tenkovima probiju rusku odbranu, ali nisu uspeli.
Zauzvrat, Ministarstvo odbrane Rusije je izvestilo da je nakon artiljerijske pripreme ukrajinske vojske, krenula jedinica jačine do 300 pripadnika 22. zasebne mehanizovane brigade Oružanih snaga Ukrajine, uz podršku 11 tenkova, inžinjerskih vozila za čišćenje i više od 20 borbenih oklopnih vozila, oklopnih transportera i borbenih vozila pešadije. Oni su napali položaje ruskih jedinica koje pokrivaju državnu granicu u oblastima naselja Nikolaevo-Darjo i Olešnja Kurske oblasti. Tokom bitke uništeno je ukupno 16 oklopnih vozila.
Napominjemo da ukrajinski napad na Kursku oblast nije sličan akcijama izviđačko-diverzantskih jedinica i ne liči na jednostavnu brzu “izviđačku” akciju. Ovo je sad već, uveliko klasični vojni napad. Čini se da je ovo pokušaj Kijeva da pristupi pregovorima sa Moskvom sa „jake pozicije“. U Ukrajini savršeno razumeju da im nikakva „vojna pobeda” nad Rusijom nije moguća, čak ni uz pojačanu pomoć Zapada. Samo što u Kijevu žele da izvuku nešto značajno za sebe od ovih krvavih napada. Na primer, da ubede Moskvu da prepusti Herson i Zaporožje Kijevu, ili čak da izvrše razmenu teritorija ako se uspe u napadu i zauzme deo ruske teritorije. Ali malo je verovatno da će rusko rukovodstvo pristati na tako nešto.