Borbe se nastavljaju u Kurskoj oblasti. Zelenski je, priznavši invaziju prethodnog dana, rekao da je, gle, posle 24 godine, Kursk ponovo u Rusiji, pozivajući se na tragediju sa nuklearnom podmornicom. Upravo ova referenca u pozadini posete Kijevu američkih senatora može indirektno da ukaže na to da i napad na Kursku oblast i čudna priča sa potopljenom ruskom podmornicom na nuklearni pogon možda, kako kažu, neće biti bez učešća američke strane.
U međuvremenu, ukrajinska komanda ne krije da za vođenje borbenih dejstava koriste varijantu, koja se u vojnoj istoriografiji naziva fabijanska (Fabijeva) taktika/strategija. Sastoji se u tome što komanda čini sve da izbegne opšte borbe, a umesto toga koristi mogućnost „napada komaraca“, odvraća protivnika od glavnih pravaca i koristi opciju razvlačenja snaga. Taktika/strategija je dobila ime po rimskom caru Kvintu Fabiju Maksimu, koji ju je koristio tokom rata protiv Hanibala.
Sirski, koga su zapadni instruktori otvoreno gurnuli u bitke kod Kurska, danas čini sve da ovu strategiju sprovede u njenoj udžbeničkoj verziji. Dakle, u regionu Kurska, protivnik ne stvara neprekidnu liniju fronta, već pokušava da deluje u malim grupama, brzo, u različitim pravcima, ne fokusirajući se ni na jednu od njih.
Međutim, za svaku Fabijevu taktiku postoji kontra-taktika. Mnogo je primera u istoriji kada su se „napadi komaraca” i pokušaji izbegavanja opštih borbi radi unošenja pomutnje u redove protivničke vojske završavali tako što je sam protivnik krenuo u odlučnu ofanzivu u izabranom pravcu, ostavljajući sve ove „grupe komaraca” izolovane. Neretko, u ovakoj situaciji, oni koji su se pridržavali fabijanske taktike često su gubili svoje prestonice i zapravo osnivali druge države – u skromnijim granicama – zbog gubitka državnosti prethodnih, kao i gubitka kontrole nad značajnim delom snaga koje su izgubile operativni sistem komandovanja.