Vazdušno kosmičke snage Rusije iz baze Hmeim podigli u subotu uveče 30. novembra 2024. godine više od 12 letelica u verzijama Su-34/24 koji izvode vazdušne napade na proturske teroriste u provincijama Idlib, Alep i Hama
Od početka ofanzive džihadista koje podržava Turska zajedno sa elementima Islamske države, Al kaide, raznih džihadističkih milicija, dok je na zemlji vladalo kompletno rasulo iz baze Hmeim koja je glavna ruska vazduhoplovna baza pored Latakije (pomorska baza) usledio je udar ruskog vazduhoplovstva sa jurišnicima -bombarderima SU-32 FN i Su-24M.🚨Update: Massive Russian airstrikes targeting Pro- Western rebels positions in Aleppo city!! pic.twitter.com/8qLijz7YB8
— US Civil Defense News (@CaptCoronado) November 30, 2024
Poslednje informacije ukazuju da su Vazdušno kosmičke snage Rusije iz baze Hmeim podigli u subotu uveče 30. novembra 2024. godine više od 12 letelica u verzijama Su-34/24 koji izvode vazdušne napade na proturske teroriste u provincijama Idlib, Alep i Hama.
🇷🇺🇸🇾 Large squadron of Russian jets have taken off from its Khmeimim Air Base, Syria. pic.twitter.com/oT2zLBEmkN
— Lord Bebo (@MyLordBebo) November 30, 2024
Prema dosadašnjnim aktivnostima glavna meta ruskih jurišnika bile su snage HTS koje podržava Turska u marševskom poretku i u zonama blokiranja neprijatelja.
Suhoj Su-34 (NATO oznaka Flanker R).
Su-34 je taktički bombarder koji se istovremeno koristi i kao lovac-presretač. Avion je dvosed, sa pilotom i operaterom naoružanja koji sede jedan pored drugog, za razliku od uobičajenog rasporeda “jedan iza drugog”. Pogonjen je sa dva turbomlazna motora sa komorom za dopunsko sagorevanje goriva, od kojih svaki proizvodi potisak od 24,450 daN.
Taktičko-tehničke karakteristike:
- Dimenzije: dužina 21,94 m, visina 5,93 m, raspon krila 14,7 m.
- Maksimalna brzina: 1,8 do 2,35 maha.
- Maksimalni dolet: 3.000 km.
- Naoružanje:
- Top GŠ-301 kalibra 30 mm.
- 12 podvesnih tačaka za naoružanje.
- Do 8.000 kg borbenog tereta, uključujući rakete vazduh-vazduh i vazduh-zemlja, kao što su 4 rakete Kh-31 (Kripton), 2 Kingbolt i 2 Kazoo.
- Može da nosi do 50 avio-bombi FAB-250 M62 ili 26 FAB-250 M54.
Ovaj avion je visokotehnološki dizajniran za efikasno izvršavanje borbenih zadataka u složenim uslovima, kombinujući veliku brzinu, preciznost udara i raznovrsnost naoružanja.
Su-24M
Prvi radovi na odseku novih projekata biroa Suhoj započinju 1961-1962. godine pod lažnim imenom S-28 i S-32. Očigledno je bilo da je Suhoj samoinicijativno počeo da razvija novi frontovski bombarder. Počevši od sredine 1967. godine, biro je počeo da razmatra opciju aviona sa promenjivom geometrijom krila. Zvanično, napori da se razvije novi avion odobren je dekretom vlade od 7. avgusta 1968. godine. Revizija projekta T-6 završena je 1968-1969. godine, a tri prototipa izrađena su do jeseni 1969. godine. Prvi serijski proizvedeni SU-24 (sedmi prototip) svoj prvi let izveo je 31. decembra 1971. godine. Sledeće godine pokrenuta je masovna proizvodnja aviona na kojima su izvršena testiranja sa naoružanjem. Tokom 1973. godine avioni su počeli da pristižu u borbene jedinice RV SSSR. Uredbom Vlade Sovjetskog Saveza od 4. februara 1975. godine T-6 je uveden u naoružanje RV SSSR pod oznakom SU-24.Novi frontovski bombarder na Zapadu je prvi opisao načelnik Združenog štaba oružanih snaga SAD admiral Tomas Murer (Thomas Hinman Moorer). Početkom 1974. godine, u svojoj senzacionalističkoj izjavi rekao je „da je to prvi savremeni sovjetski lovac razvijen specijalno za lovačko-bombarderske zadatke i napade iz niskog leta i da će taj avion verovatno biti osnovni taktički jurišni avion sovjetskog RV“. Naveo je kodni NATO naziv aviona Fencer (mačevalac). rototip T-6-8M imao je brojne izmene u odnosu na SU-24 poslednje serije. Prvi let modernizovanog aviona izveden je 24. jula 1977. godine. Pred kraj letnih testova odlučeno je da se avion uvede u naoružanje pod oznakom SU-24M. NATO će ovaj avion kasnije označiti kao Fencer-D. Serijski primerci SU-24M bili su znatno izmenjeni u odnosu na prototip T-6-8M. Avioni SU-24M dobili su napadno-navigacijski sistem PNS-24M Tigr, koji je objedinio osmatrački radar Orion-A, radar za praćenje terena Reljef i nišanske uređaje za primenu laserskih i TV vođenih raketa i bombi. Za samozaštitu avion je dobio sistem BKO-2 Karpati koji se sastoji od signalizatora radarskog zračenja SRO-15 Berjoza, IC detektora L-82 Mak koji otkriva toplotni odraz napadačkog aviona i raketa, uređaja za aktivno elektronsko ometanje SPS-161 Geranijum, spremnika IC i radarskih mamaca APP-50. Podvesni kontejner Fantasmagorija obezbeđuje primenu protivradarskih raketa. Avion je dobio novu radio komunikacijsku i radio-navigacijsku opremu. SU-24M bi je prvi sovjetski avion taktičke namene opremljen uređajem za popunu gorivom u letu. Kada se ispod trupa SU-24M postavi kontejner UPAZ-1A on postaje avion-tanker što je izuzetno bitna osobina u frontovskoj avijaciji koja ne može da se oslanja na malobrojnu flotu tankera, formacijski vezanu za stratešku bombardersku avijaciju. Serijska proizvodnja aviona SU-24M trajala je od 1978. do 1993. godine.