Iako su izgledi za direktan sukob između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) mali, sve izraženije rivalstvo menja geopolitičku sliku Bliskog istoka.
Dok se pažnja strateških analitičara usmerava ka mogućnosti američkog napada na Iran i njegovim potencijalnim posledicama, u Persijskom zalivu se razvija druga kriza koja bi mogla da izbije pre nego što se očekuje. Iako ova kriza nema apokaliptičnu težinu američko-iranskog sukoba, ona ipak može da destabilizuje energetski bogati region i ozbiljno utiče na američku politiku.
U pitanju je narušavanje odnosa između dva najbliža američka saveznika u Zalivu – Saudijske Arabije i UAE. Posledice ovog procesa osetiće se ne samo u regionu već i širom sveta, uključujući bezbednosne interese SAD, strateške pozicije Vašingtona na Bliskom istoku i globalne cene nafte.
Od „zalivske osovine“ do upravljanog rivalstva
Do nedavno se podrazumevalo da Rijad i Abu Dabi deluju u tesnoj koordinaciji sa Vašingtonom u obuzdavanju Irana i njegovih saveznika, kao i u stabilizaciji tržišta nafte. Tokom 2010-ih, naročito nakon uspona prestolonaslednika Mohammed bin Salman (MBS) u Saudijskoj Arabiji i konsolidacije vlasti šeika Mohammed bin Zayed (MBZ) u Abu Dabiju, delovalo je da dve države imaju gotovo identične spoljnopolitičke prioritete.
Zajedničko delovanje u Jemenu, otpor prema Muslimanskom bratstvu nakon „arapskog proleća“ i usaglašen stav prema iranskom uticaju stvorili su utisak nove „zalivske osovine“.
Međutim, ispod površine, obe države su pokrenule ambiciozne ekonomske i spoljnopolitičke projekte koji su ih vremenom odveli na različite koloseke. Iako diplomatski kanali ostaju otvoreni, temelji partnerstva su oslabili. Analitičari sve češće govore o „upravljanom rivalstvu“ – konkurenciji ograničenoj međuzavisnošću i potrebom da se očuva stabilnost Saveta za saradnju zemalja Zaliva (GCC).
Ekonomija kao glavno bojište
Nakon 2015. godine, Saudijska Arabija pokreće Vision 2030 – ambiciozan plan ekonomske transformacije i smanjenja zavisnosti od nafte. Istovremeno, UAE produbljuje svoj model globalnog trgovinskog i uslužnog čvorišta, zasnovanog pre svega na Dubaiju i Abu Dabiju.
U početku su ovi procesi delovali komplementarno. Ali do 2020. godine postaje jasno da obe države teže istom cilju: da postanu regionalni centri multinacionalnih kompanija, globalni avio-habovi i logistički most između Evrope, Azije i Afrike.
Najvidljiviji sukob izbio je 2021–2022, kada je Saudijska Arabija najavila da će državne ugovore dobijati samo kompanije koje premeste regionalno sedište na njenu teritoriju. Ova mera je direktno pogodila Dubai, decenijama vodeći poslovni centar regiona.
Pokretanje aviokompanije Riyadh Air i masivna ulaganja u aerodromsku infrastrukturu predstavljaju otvoreni izazov kompanijama Emirates, Etihad i FlyDubai. Mega-projekti poput NEOM, The Line, Red Sea Project i razvoj Al-Ula zamišljeni su kao direktna konkurencija turističkoj dominaciji UAE.
Jemen – prelomna tačka
Najočigledniji bezbednosni raskol vidljiv je u Jemenu. Iako su obe države 2015. godine zajedno pokrenule operaciju protiv Houthi pobunjenika, njihovi ciljevi su se vremenom razišli.
Saudijska Arabija je nastojala da očuva jedinstvo Jemena i obezbedi svoju granicu, dok je UAE težio kontroli ključnih pomorskih tačaka (Bab al-Mandab, Aden, Mukalla) i podršci lokalnim saveznicima poput Southern Transitional Council (STC).
Kada je STC ostvario značajne teritorijalne dobitke na jugu, Saudijska Arabija je direktno intervenisala, što je dovelo do ozbiljnog zahlađenja odnosa. UAE je kasnije objavio povlačenje iz jemenskog ratišta, čime je zajednička strategija faktički raspala.
Sudan, Izrael i Afrički rog
Rivalstvo se proširilo i na Sudan. Dok Saudijska Arabija, zajedno sa Egiptom, podržava zvaničnu vojnu vlast, postoje izveštaji da UAE podržava Rapid Support Forces (RSF). Sličan obrazac vidljiv je i na Afričkom rogu, gde Rijad podržava zvaničnu vlast u Somaliji, dok Abu Dabi sarađuje sa Somalilendom.
Odnos prema Izraelu takođe razlikuje dve države. UAE održava formalne diplomatske odnose, dok Saudijska Arabija uslovljava normalizaciju konkretnim napretkom ka palestinskoj državnosti.
Odnos prema Iranu
Iako obe države dele nepoverenje prema Iranu, njihov pristup je različit. UAE održava ekonomske i diplomatske kanale sa Teheranom, dok je Saudijska Arabija godinama vodila otvorenu konfrontaciju, sve do približavanja 2023. godine uz posredovanje Kine.
Lični faktor: MBS i MBZ
Odnos između MBS i MBZ takođe je faktor. Dok je MBZ u početku važio za mentora mlađem saudijskom lideru, MBS je vremenom postao samostalan i ambiciozan akter sa vizijom regionalnog liderstva. Obojica žele da njihova država bude dominantna sila u Zalivu – što samo po sebi generiše rivalstvo.
Kontrolisana konkurencija, ali ne bez rizika
I pored ekonomskog i političkog nadmetanja, nijedna strana trenutno nema interes da odnose dovede do otvorene krize. Međuzavisnost, zajednički strah od islamskih pokreta poput Muslimanskog bratstva i oslanjanje na američke bezbednosne garancije deluju kao stabilizujući faktor.
Ipak, potencijal za krizu, posebno u kontekstu Jemena, ne treba potceniti. Ukoliko do nje dođe, ona će dodatno zakomplikovati već nestabilnu bezbednosnu arhitekturu Bliskog istoka.