Posle više od 17 godina pauze, Hrvatska je zvanično donela odluku o povratku obaveznog vojnog roka, što predstavlja jedan od najznačajnijih poteza u bezbednosnoj politici ove države od ulaska u NATO 2009. godine.
Hrvatski sabor je većinom glasova usvojio zakon kojim se ponovo uvodi obavezno služenje vojske u trajanju od dva meseca, a prvi kontingenti regruta ući će u kasarne već početkom januara 2026. godine.Ponovo pod oružjem: 4.000 regruta godišnje
Prema podacima Ministarstva odbrane Hrvatske, svake godine biće pozivano oko 4.000 obveznika, raspoređenih u više naraštaja, a služba će se odvijati u kasarnama u Kninu, Slunju i Požegi.
Obveznici će prolaziti dvodelni program: osnovnu obuku iz vojničkih veština i discipline, a zatim i taktičke vežbe i rukovanje savremenim naoružanjem.
Oni koji se ne odazovu pozivu bez opravdanog razloga podležu novčanim kaznama od 250 do 1.320 evra, a u slučaju upornog izbegavanja, nadležna policijska uprava dobija nalog za prinudno dovođenje.
Prigovor savesti i civilna služba
Zakon predviđa mogućnost prigovora savesti, što znači da oni koji zbog verskih ili moralnih razloga ne žele da nose oružje, mogu izabrati civilnu službu u sistemu civilne zaštite ili u jedinicama lokalne samouprave u trajanju od četiri meseca.
I jedna i druga forma službe biće evidentirane kao radni staž, uz naknadu od 1.100 evra mesečno za vojnu, odnosno nešto nižu sumu za civilnu službu.
Dobrovoljno učešće žena
Iako žene nisu obavezne da služe vojsku, one imaju mogućnost dobrovoljnog prijavljivanja na osnovnu obuku, što je ujedno i preduslov za prijem u profesionalnu vojnu službu ili rezervni sastav. Hrvatska vojska je poslednjih godina već beležila rast broja žena u uniformi, posebno u administrativnim i logističkim službama.
Bezbednosni i politički razlozi povratka vojnog roka
Povratak obaveznog služenja vojske u Hrvatskoj ne može se posmatrati izolovano. Odluka dolazi u trenutku kada evropske zemlje sve više preispituju koncept profesionalne vojske i traže načine da povećaju broj ljudstva u uslovima rasta globalnih tenzija.
Švedska, Norveška i Finska već su ranije obnovile obavezni rok, Nemačka ozbiljno razmatra njegovo uvođenje do 2026. godine, a Poljska i Baltičke zemlje sprovode proširene obuke rezervista.
Hrvatska, koja je poslednjih godina suočena sa nedostatkom kadra u profesionalnom sastavu, na ovaj način želi da formira jezgro operativne rezerve i poveća nivo mobilizacione spremnosti. Prema procenama bezbednosnih analitičara iz Zagreba, ovim potezom država se ne priprema za direktan sukob, već nastoji da pojača kapacitete za kolektivnu odbranu u okviru NATO-a.
Regionalni efekti i poruka susedima
Ova odluka ima i regionalni odjek. Na prostoru zapadnog Balkana, gde većina država više od decenije nema obavezni vojni rok, hrvatski potez se tumači kao simboličan signal za jačanje vojne svesti i discipline mladih generacija.
Iako u zvaničnim izjavama nema pominjanja bezbednosnih izazova u regionu, u javnosti se odluka povezuje sa ratom u Ukrajini, rastućim tenzijama u Crnom moru i sve izraženijim zahtevima NATO saveza da njegove članice podignu nivo nacionalne spremnosti.
Unutrašnji izazovi
Kritičari u Hrvatskoj upozoravaju da će obnova vojnog roka zahtevati značajna finansijska sredstva, novu infrastrukturu i kadrovsku podršku, posebno u kasarnama koje su poslednjih godina delimično rasformirane.
Pored toga, otvara se pitanje motivacije mladih i načina na koji će se obuka integrisati u obrazovni sistem i tržište rada.
Povratak obaveznog vojnog roka u Hrvatsku predstavlja prelomni trenutak u njenoj bezbednosnoj strategiji. On ne označava samo promenu vojne doktrine, već i šire društveno preusmeravanje ka jačanju nacionalne svesti, discipline i spremnosti u uslovima nestabilnog evropskog okruženja.
Iako će praktična primena pokazati da li je ovaj potez dugoročno održiv, simbolički — Hrvatska je ponovo postavila uniformu u središte svog nacionalnog identiteta.