O čuvenoj Kurskoj bici iz Drugog svetskog rata, skoro je sve napisano i ona nema veze sa današnjim dešavanjem u Kurskoj oblasti Ruske Federacije, osim možda, ishoda za napadača. Kažem možda, jer smo još daleko od završetka priče, koja je počela 6. avgusta.
Kažu dobro je čitati knjige, šta više, poželjno jer je u njima sve zapisano. Međutim, današnja ljudska populacija više veruje onome, što je napisano na društvenim mrežama internet bespuća. Jer ako se neko prevari, pa počne da čita knjige, može se desiti da počne i da samostalno razmišlja a ne da klima glavom, na ono što mu se na internet stranicama servira po nečijem nalogu.Elem, neću se previše obazirati na Drugi svetski rat i njegovu vezu sa današnjim događajima. Ta veza postoji ali nije, onakva kakvu je prezentuju današnji novinari (koji bi već odavno trebali da budu u penziji zbog svojih godina) na brojnim TV stanicama.
Dakle, Ukrajina je 6. avgusta izvela upad na rusku teritoriju u Kurskoj oblasti. Rusi su znali, da će se to desiti, samo ne i gde i kad. Svaka druga tvrdnja, o ruskoj bezgrešnosti, već je odavno pala u vodu.
U svom tekstu od 4. avgusta, “Ukrajinska vojska u 2024. godini, povlačenje ili ofanziva”, osvrnuo sam se na to da će Sirski morati izvesti negde protivofanzivu, Budući da je istu Zalužni imao 2023. godine, morao je i Sirski da dobije svoju u ovoj godini.
Kako se sve odvija, setih se nekih događaja iz istorije od pre skoro trideset i pedeset godina.
Južni Vijetnam april 1975, Srpska Krajina avgust 1995, Srpska septembar 1995. godine i Kursk avgust 2024. godine
E sad mnogi će reći, kakav gore navedeni podnaslov ima veze sa ovim šta se trenutno dešava na istoku Evrope. I nema nikakve ili ipak ima?
Znam mnogi će biti zbunjeni, ali da pokušam da pojasnim i to sa manje detalja da ne komplikujem.
Južni Vijetnam, odnosno njegov pad. E tu dolazimo do one priče o knjigama, jer u njima je sve napisano a ne na internetu.
U januaru 1975. godine Severni Vijetnam izvodi uspelu operaciju gde je pala jedna cela provincija Republike (Južni) Vijetnam. Do 10. marta te godine, pala je Centralna visoravan i dva veća provincijska grada. Zbog nastalih problema predsednik Južnog Vijetnama Ngujen Van Tije je 14. marta došao u operativni centar 2. armijske oblasti u Na Trangu. Tamo će načiniti grešku koja će na kraju dovesti do nestanka Južnog Vijetnama.
Naime, američki savetnici i generali armije Republike Vijetnam, su tražili povlačenje sa severnih planina, jer kako su oni tvrdili bilo ih je teško braniti. Predsednik je nevoljno pristao na to. Povlačenje se pretvorilo u neorganizovano bežanje, kad se lokalno stanovništvo počelo povlačiti sa vojskom. Ostalo je istorijski sve poznato, Republike Vijetnam od avgusta 1975. godine više nema.
E da priča o Republici Srpskoj Krajini avgusta 1995. godine, dosta je napisano ali je mnogo i nepoznanica. Prvi dan hrvatske operacija “Oluja”, SVK (Srpska Vojska Krajine) je pružila ozbiljan otpor protivniku posebno kod Petrinje. Kada je reč o Kordunu, „srpski otpor je bio vrlo jak, pokušavani su i protivnapadi koji su imali određenog uspeha“. Kada je reč o Baniji, od ukupnog broja poginulih hrvatskih vojnika u Oluji – 196 – Banijci su iz stroja izbacili preko 40 odsto (ZP Bjelovar – osam i ZP Zagreb – 80 mrtvih), a od ukupnog broja ranjenih pripadnika HV i hrvatskog MUP – 1100 – na Baniji je ranjeno preko 400. Posebno je bila uspešna odbrana ispred Petrinje.
Tu se pojavljuje i dokument Vrhovnog savjeta odbrane RSK, koji je potpisao Milan Martić 4. avgusta 1995. godine u 16:45 časova. Koji se odnosio na plansku evakuaciju, dela ugroženog stanovništva. Međutim, sama pojava navedenog dokumenta i njegovo pogrešno tumačenje, dovešće do masovnog pokreta civilnog stanovništva. A poznato je, kad narod odlazi za njim kreće i vojska. U nekim slučajevima, vojska je išla i ispred naroda (slučaj elitnog Korpusa specijalnih jedinica SVK). Dalja priča je poznata.
Priča o Republici Srpskoj povezana je sa hrvatskom operacijom Una-95 septembra 1995. godine. Uoči pada Krajine, Srpska se pripremila za odbranu.
Još tokom dešavanja u RSK, vojni vrh VRS pretpostavljao je, da će doći do vojne operacije HV na prostoru Pounja. Stoga se pristupilo pripremi prostora za odbranu. Aktivnosti HV na tom prostoru, jasno su ukazivali da će do napada doći. Jedini problem za obaveštajce VRS bio je taj, što se nije znalo kad će do napada doći. Za utehu našim obaveštajcima može poslužiti i podatak, da se ni u HV nije znalo da će do napada doći. HV nije izvela klasični vojni napad na prostoru Pounja, već je sprovela političku odluku, političkog vrha Republike Hrvatske.
Da se znao tačan dan vojne operacije, sigurno bi prnjavorska brigada uspešno blokirala magistralnu saobraćajnicu kod naselja Tunjice, što bi zasigurno umanjilo žrtve civilnog
stanovništva. Tako bi postupila i dubička brigada, koja bi blokirala za saobraćaj magistralu Kostajnica-Dubica, a ni radnici ne bi otišli taj dan na posao u fabriku ,,Knežopoljka“.
Međutim, desilo se što se desilo, napad hrvatskih snaga za srpske snage predstavljao je trenutno iznenađenje. Ipak, srpska odbrana se ubrzo konsolidovala i uspešno odbranila te tri zapadnokrajiške opštine.
Poseban primer uspešnosti odbrane, predstavlja odbrana opštine Kostajnice, gde borci nisu dozvolili iznenađenje i borbe su završene već u večernjim časovima istog dana.
Mnogi će se pitati čemu ovo upoređivanje, kad nije uporedivo?
Pa ipak ima neke sličnosti.
Ukrajinska vojska je upala u Kursku oblast, i pored toga što su Rusi znali da će se to dogoditi, samo ne gde i kad. Kad je sve već postalo očigledno, onda su počele priče o malim snagama i slično.
Ukrajinska avantura
Prvih dan dva, nadirućim ukrajinskim snagama otpor su pružile ruske jedinice regrutnog sastava i avijacija.
Međutim, upravo gore navedene lekcije iz istorije, ipak nalaze svoje primere ovih dana.
Slučaj pokušaja upada u Belgorodsku oblast, gde je ukrajinska vojska ipak doživela fijasko ukazuje na to, da je političko rukovodstvo zajedno sa svojim TO jedinicama bilo na višem zadatku u odnosu na političke i vojne strukture u Kursku.
Rusi nisu povlačili snage sa fronta u Ukrajini, već su počeli da dovlače snage iz Kalinjingradske oblasti, jedinice mornaričke pešadije iz Baltičke flote, snage iz moskovskog vojnog okruga i jedinice sa Dalekog istoka Rusije.
Pruženi otpor regruta, omogućio je ruskoj vojsci na ispravi greške u Kursku.
Kako se situacija u Kursku odvijala nepovoljno po Ukrajince, bilo je jasno da će se početi povlačiti pogrešni potezi. Tako je general Sirski primoran, da povlači snage sa ukrajinskog fronta i da iste prebacuje na kurski pravac. Samim tim, olakšao je ruskoj vojsci pre svega na pokrovskom i toreckom pravcu. Na tim pravcima ruske snage napreduju bez otpora. Čak je ukrajinska vlast naredila evakuaciju Pokrovska i Mirnograda.
Jasno je, da će Ukrajina osim početnih uspeha u operaciji na Kursku oblast, kako vreme protiče, početi da razmišlja i o svojoj sudbini. Rusi su zaustavili ukrajinske snage u daljem napredovanju kao i da su iste blokirali na ulazu u Kursku oblast, onemogućavajući Ukrajincima da dostave dodatne snage i logistiku jedinicama unutar oblasti. Rusi dovlače dodatne snage i pripremaju se za ofanzivu. Za to vreme operativne grupe ruske vojske, na ukrajinskom frontu napreduju sad već neometano.
Ako su političari u Ukrajini, ukrajinskim generalima naredili da izvedu operaciju koja je sve više politički potez a ne vojni, moje zapažnje ima smisla.
Znam da se neki neće složiti sa mnom, naprotiv neki će da počnu i da vređaju, što je normalno na internetu. Međutim, ostaje gorak utisak da se istorija često ponavlja.
Ponavljanje istorije ili istorijski recidiv jeste repeticija sličnih ili istih događaja u istoriji. Kako bi to rekli Hegel i Marks, istorija se ponavlja – prvi put kao tragedija, a potom kao farsa.
Sve u svemu, knjige ipak treba čitati, jer je u njima sve zapisano.
Izgleda da Rusija nema gubitke već samo Ukraina i da je samo pitanje vremena kada će doći do potpunog kolapsa Ukraine,ali ipak nije tako,Rusija nije SSSR,aPutin nije Staljin,u ovom ratu ili kako ga Rusi zovu SVO,najmanje ratuju Rusi,tu su Čečeni Osati Tuvljani i pitaj boga koji sve narodi,Rusi su u Antaliji na Maldivima itd.u Moskvi se pije viski i koka kola i lepo se zivi,Rusko društv je veoma ravnodušno i previše ga ne zanima šta se dešava u Ukraini .Generali i ministri lepo zive od ovog rata i bogate se enormno ,a onda će opet 9 maja doći parada i cirkus za glup narod.