Ukrajini treba 30.000 kopnenih robotskih sistema za borbu protiv Rusije.
Odluka da se ovi sistemi masovno proizvode unutar Ukrajine smanjuje troškove, ali izlaže Kijev riziku od prekida snabdevanja zbog ruskih bombardovanja.
Viktor Pavlov, komandant u Trećoj zasebnoj jurišnoj brigadi Ukrajine i osnivač „Ground Robotic Systems School”, izjavio je za međunarodne medije da Ukrajini do sledeće godine treba oko 30.000 kopnenih robotskih sistema (GRS). To možda deluje previše, ali treba imati u vidu da Ukrajina „spaljuje“ zalihe i ljudstvo mnogo brže nego što može da ih nadoknadi. Pavlov procenjuje potrebu za 30.000 robota na osnovu „razumevanja gubitaka i potrebe za skaliranjem“.
Prema planu, Ukrajina želi da rasporedi 15.000 GRS sistema na bojištu do kraja 2025. godine. Ugovori su već potpisani – čak 31 u prvom kvartalu ove godine – i proizvodnja je u toku. Većina robota pravi se u samoj Ukrajini da bi se troškovi zadržali što nižim. Cena varira: najmanji i najjednostavniji modeli koštaju oko 10.000 dolara, dok napredniji sistemi dostižu 50.000 dolara i više.
Potreba za kopnenim robotskim sistemima
GRS nisu igračke, ukrajinska vojska ih koristi u širokom spektru uloga: logistika, evakuacija ranjenika, razminiranje, pa čak i za držanje vatrenih položaja.
Jedinice već koriste ove sisteme duž cele linije fronta. Ukrajinski zvaničnici nazvali su ih „game changer“ jer mogu da preuzmu najopasnije zadatke bez izlaganja već iscrpljenog ljudstva smrtonosnom riziku.
Od 2024. godine Kijev sprovodi trogodišnji plan za masovno povećanje proizvodnje dronova, elektronsko-borbenih sistema i kopnenih robotskih platformi. Inicijativa „Brave1“ povezuje državu i industriju u razvoju široke porodice UGV platformi.
Do sada je više od 200 različitih modela kopnenih robota registrovano ili razmatrano za razvoj.
Treća jurišna brigada navodi da je izvršila jednu misiju koristeći isključivo kopnene robote i FPV dronove, što je dovelo do predaje grupe ruskih vojnika. Ukrajina je već osnovala i prve „robotičke jedinice“ u svojim snagama. Neki UGV modeli su ozbiljno naoružani – na primer, sistem Krampus opremljen je termobaričnim raketnim bacačima za napad na pešadiju i lako oklopljenje.
Izazovi i ograničenja nove tehnologije
Ipak, tehnologija ima ozbiljna ograničenja. Mnogi sistemi još se usavršavaju u sledećim okolnostima:
• teška teritorija (blato, sneg, rovovi) pravi probleme
• kontrola veze je kritična
• taktika upotrebe još nije razvijena
Da bi UGV bio zaista efikasan, komandanti moraju da razviju nove doktrine i integrišu robote u klasične pešadijske, inženjerijske i artiljerijske formacije.
„Koliko platiš – toliko dobiješ“
Iako postoje jeftini modeli ispod 10.000 dolara, skuplji sistemi su daleko pouzdaniji u borbi protiv Rusa.
Istovremeno, proizvodnja desetina hiljada robota predstavlja ogroman industrijski izazov. Pošto je Ukrajina pod stalnim udarima, naročito infrastruktura, proizvodnja u zemlji štedi novac – ali je čini ranjivom na prekide.
I da industrija uspe da ubrza proizvodnju, isporuka i održavanje 30.000 UGV jedinica je cilj koji je mnogo lakše najaviti nego ostvariti.
Ako uspe – menja odnos snaga
Ako Ukrajina ipak uspe da nabavi 30.000 robota, to bi značajno pojačalo njene kopnene snage, koje trpe velike gubitke i manjak ljudstva. UGV bi mogli da popune rupe u logistici, evakuaciji i visokorizičnim napadnim misijama.
Korišćenje robota za opasne zadatke moglo bi da promeni način delovanja jedinica na prvoj liniji i utiče na celokupnu ravnotežu rizika. Neke vrste UGV nude bolji odnos „cena–efekat“ nego klasična vozila ili platforme sa posadom.
Želja Ukrajine za 30.000 UGV jedinica je ambiciozna i biće ogroman test za njenu ratom razorenu industriju. Ali ako uspe – Kijev bi mogao da stekne značajnu prednost na frontu.